subota, 27. veljače 2016.

bosna i hercegovina


Bosna i Hercegovina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Koordinate: 44°00′00″N 18°00′00″E
Bosna i Hercegovina
Zastava Bosne i Hercegovine Grb Bosne i Hercegovine
Zastava Grb
Himna: Intermezzo
Meni
0:00
Položaj Bosne i Hercegovine
Glavni grad Sarajevo
43°51′N 18°22′E
Najveći grad Sarajevo
Službeni jezik de facto: bosanski
srpski
hrvatski[1][2][N 1]
Etničke grupe  Bošnjaci
Srbi
Hrvati[3]
Državno uređenje federalna demokratska republika[4][5]
 -  Visoki predstavnik Valentin Inzko
 -  Predsjedništvo Bakir Izetbegović
Dragan Čović
Mladen Ivanić
 -  Predsjedavajući Vijeća Ministara Denis Zvizdić
Nezavisnost od SFRJ 
 -  Priznato 1. mart 1992. 
Površina
 -  Ukupno 51.209,2[6] (127. na svijetu)
 -  Vode (%) 0.8%
Stanovništvo
 -  Ukupno (2009) 4.613.414[3] (120. na svijetu)
 -  Gustoća stanovništva 90,2/km2/km2 (126. na svijetu)
BDP (PKM) 2008
 -  Ukupno $29,804 milijardi[7] (-)
 -  Per capita $7,634 [7] 
Gini (2007) 56.2[8] (38. na svijetu)
HDI (2008) ▲0.812 (visok) (76. na svijetu)
Valuta Konvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona (UTC+1)
Topografija
 -  Najviša tačka Maglić
2386 m. i. m.
 -  Najveće jezero Buško Blato
56,7 km2
 -  Najveća rijeka Sava
945 km
Internet domena .ba
Pozivni broj +387
Bosna i Hercegovina (skr. BiH, neformalno Bosna) država je u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluostrva. Sa sjevera, zapada i jugo-zapada graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom. Na jugo-istoku graniči sa Crnom Gorom.
Glavni grad zemlje je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju. Prema međunarodnim procjenama iz 2006. godine, broj stanovništva iznosio je 4.498.976, po prvim preliminarnim rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine 3.791.662[9]
Područje Bosne i Hercegovine je stalno naseljeno još od doba neolitika i od tada su postojala naselja keltske i ilirske civilizacije. Kulturno, politički i društveno, jedna je od historijskih najbogatijih zemalja regiona, nakon što je prvi put naseljena slavenskim narodima koji je i danas nastanjuju još od 6. do 9. vijeka. Na njenom teritoriju osnovana je i prva samostalna banovina u regiji, Bosanska banovina,[10] u ranom 12. vijeku, od naroda koji se nazivao dobri Bošnjani.[11][12]
Bosna i Hercegovina je regionalno i međunarodno poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, svojoj kuhinji, eklektičnoj i jedinstvenoj muzici, arhitekturi i svojim festivalima, od kojih su neki jedni od najvećih i najuglednijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi.[13]
BiH je dom za tri etničke grupe, ili službeno, konstitutivna naroda, termin jedinstven samo za Bosnu i Hercegovinu. Bošnjaci su najbrojniji od njih, a tu su i Srbi i Hrvati. Bez obzira na etničku pripadnost, državljani Bosne i Hercegovine se često od strane drugih identifikuju kao Bosanci. Pojmovi Hercegovac i Bosanac se održavaju na osnovu regionalne, a ne etničke razlike, pri čemu se granice regije Hercegovine ne mogu precizno definirati. Osim toga, zemlja se jednostavno nazivala "Bosna" sve do austrougarske okupacije krajem 19. vijeka.[14]
Potencijalni je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od aprila 2010. godine, kada je potpisala Akcioni plan za članstvo na samitu u Talinu. Osim toga, članica Vijeća Evrope od aprila 2002. godine i jedna od članica osnivača Mediteranske unije od njenog osnivanja u julu 2008. godine.

Sadržaj

Historija

Glavni članak: Historija Bosne i Hercegovine

Nova era

U prvim vijekovima nove ere, područje današnje Bosne bilo je sastavni dio Rimskog Carstva. Većinom su ga naseljavali Iliri. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali kako Bizantsko Carstvo, tako i zapadni nasljednici Rima. Slaveni se ovdje naseljavaju u 7. vijeku zatičući na ovim prostorima dijelove ilirskih i tračkih plemena koja su bila romanizirana a prilikom dolaska Slavena se povlače uglavnom u planine. Slaveni ih nazivaju Vlasima po starogermanskoj riječi Wallach, što znači Roman, ili Rimljanin. U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni - Bošnjani, kasnije Bošnjaci ili Bosanski Muslimani, kao središnji južnoslavenski narod, vrlo su se malo miješali sa drugim narodima, što nije slučaj sa okolnim Južnim Slavenima, u čijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilično značajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Mađara, Čeha i dr. Mišljenje većine hrvatskih i srpskih historičara je da kraljevine Srbija i Hrvatska vladaju dijelovima Bosne tokom 9. vijeka, a da u 11. i 12. vijeku nad Bosnom gospodari kraljevina Mađarska.

Srednji vijek

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac
Glavni članak: Historija srednjovjekovne Bosne
Međutim, većina bosanskih historičara smatra da je Bosna samostalna država još od 9. vijeka. Sa druge strane srpski i hrvatski historičari smatraju da Srednjovjekovna bosanska država stiče svoju nezavisnost oko 1200. godine, zasnivajući svoje teze na osnovu nepotvrđenih dokumenata katoličke i pravoslavne crkve, te da se u ovom periodu razvija njen autohtoni bošnjanski narod. U početku vladari Bosne su banovi, prvi imenom poznati ban Bosne bio je ban Borić, zatim poznati Kulin Ban, a poslije krunidbe Bana Tvrtka I Kotromanića 1377. godine vladari Bosne postaju kraljevi. Nezavisnost Bosna zadržava sve do dolaska Osmanlija 1463. godine, kad zvanično postaje dio Osmanlijskog carstva.
Tokom osmanlijske vladavine u Bosni, mnogi Bošnjani odbacuju kršćanstvo i prelaze na Islam. Istovremeno, Vlasi, odnosno kasniji Srbi se po prvi put pojavljuju u nekim djelovima tadašnjeg Bosanskog ejaleta, dok se mnogi Bošnjani iseljavaju u pravcu zapada i sjevera. Ovaj razvitak demografije, je korijen današnjih naroda Bosne i Hercegovine. Mnogi Bošnjaci pripadali su bošnjačkom plemstvu, tako da su već u prvoj polovini 16. vijeka mnogi begovi i vojskovođe u osmanlijskoj Evropi upravo porijeklom iz Bosne (npr. Mehmed-paša Sokolović ili Gazi Husrev-beg).
U 16. i 17. vijeku, Bošnjaci su bili sastavni dio osmanlijske vojske, dok su najvažnije uloge vlade Bosanskog ejaleta najčešće pripadali Bošnjacima. Mnoge od bošnjačkih porodica koje su rano prešle na Islam su bile vrlo moćne, što u Bosni dugo vremena zadržava i feudalne odnose između Bošnjaka i drugih naroda.
Osmanlijski neuspjesi protiv druge regionalne velesile u ovom dijelu Evrope, Austrije, pomiču granicu između Osmanlijskog carstva i ostatka Evrope, koja sad ponovo stiže pred same kapije Bosne, čime se opća situacija u zemlji pogoršava. Sa konstantnim napadima i ekonomskom krizom širi se nezadovoljstvo, tako da u prvoj polovini 19. vijeka, sultan nekoliko puta pokušava izvršiti reforme, ali ovome kapetani u Bosni odgovoraju pobunama. Najčuvenija od njih je pobuna Huseina kapetana Gradaščevića 1831 godine. Nakon što su poraženi od strane Osmanlija, vojni otpor Bošnjaka se završava, dok carstvo i dalje slabi. Istovremeno srpski odnosno hrvatski nacionalni pokreti vrše jak pritisak na Bošnjake tako da mnogi Bošnjaci se na osnovi vjere ili nečeg drugog odvaja u srpski odnosno hrvatski nacionalni korpus te broj Srba i Hrvata u Bosni raste.

Austro-ugarsko doba

Glavni članak: Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj
Administrativna podjela BiH na okruge za vrijeme austrougarske vladavine
1878. godine Bosna, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Evrope. Povod za Prvi svjetski rat bio je atentat u Sarajevu ljeta 1914. godine, kojeg je izveo Gavrilo Princip, pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta "Mlada Bosna". On je pucao na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu noseću suprugu, koji su tom prilikom i ubijeni. Povod za prvi veliki sukob svjetskih razmjera bio je time pronađen.

Prvi svjetski rat

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Kraljevina Jugoslavija

Glavni članak: Bosna i Hercegovina u prvoj Jugoslaviji
Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Bosna i Hercegovina ulazi u početku u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929 zove Kraljevina Jugoslavija. Time Bosna i Hercegovina, nakon orijentalizacije i okcidentalizacije, doživljava pojačanu kulturnu i političku dominaciju Beograda, koja se ogledala u raznim segmentima društvenog života. Nakon pojačane industrijalizacije i opće ekspanzije bosanskog društva za vrijeme austrougarske epohe, Bosna i Hercegovina tokom prve Jugoslavije ekonomski nazaduje, što stvara osnovu za socijalno nezadovoljstvo i nemire, koji će kasnije uslijediti.
Bošnjaci na namazu, 1906
Nakon sloma parlamentarne demokratije i zavođenja diktature 1929 došlo je do novih administrativno-političkih promjena u zemlji. Jugoslavija je dobila devet banovina, čime je Bosna prvi put nakon više od 500 godina formalno podijeljena. Površina Bosne i Hercegovine pripala je u svom historijskom obliku četirima različitim banovinama, koje su nazvane po geografskim i historijskim regijama. Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska banovina trebale su prema prvotnoj ideji tadašnjeg jugoslavenskog kralja Aleksandra I potisnuti regionalne i nacionalne identitete, a u prvi plan staviti jedinstveni jugoslavenski identitet.
1939. ugovorom Cvetković-Maček dolazi do stvaranja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i dijelovi Bosne i Hercegovine, i to uglavnom oni koji su već pripadali Primorskoj banovini i dijelovi zemlje na sjeveru, uz rijeku Savu.

Drugi svjetski rat

Glavni članak: Bosna i Hercegovina tokom Drugog svjetskog rata
Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića osniva se 10. aprila 1941 godine Nezavisna Država Hrvatska (NDH), u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskih Hrvata učestvuju kao pripadnici vojske NDH, ustaše, domobrani, dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH kao npr.Osman Kulenović i Džafer beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika te učestvuju u progonima Hrvata i Bošnjaka. Ustaše progone i ubijaju Srbe, Rome, Jevreje i komuniste.
Ipak veliki dio Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Time se Bosna i Hercegovina može pohvaliti, da je jedna od prvih zemalja antifašističke koalicije u porobljenoj Evropi 1941-1945. Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. novembra 1943 godine postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine, I zasjedanjem ZAVNOBiH-a. Dok su u Jajcu 29. novembra iste godine na II zasjedanju AVNOJ-a postavljene osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.

Doba SFRJ

Glavni članak: Socijalistička republika Bosna i Hercegovina
U vremenu od 1945 do početka 1990ih, Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost. U ovo vrijeme spadaju osnivanje Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteta u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizije Sarajevo, te brojnih drugih nacionalnih i kulturnih institucija. Tokom kasnih šezdesetih godina dolazi do priznavanja Bošnjaka pod vjerskim imenom (Muslimani) kao posebne nacionalne jedinice u tadašnjoj zemlji, koji uz Srbe i Hrvate, čine jedan od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
1984. godine glavni je grad Republike, Sarajevo, domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, sportske manifestacije mira i prijateljstva, koja podiže ugled grada i zemlje u inostranstvu. Tokom 1980ih, godina Sarajevo je, a napose i Bosna i Hercegovina, centar svojevrsne pop kulture u Jugoslaviji. Ovdje stvaraju neki od najpopularnijih domaćih filmskih autora (Kusturica, Kenović), a pop i rock-grupe spadaju u najznačajnije u zemlji. Bogata književna tradicija nastavlja se i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u remek-djelima, koja nastavljaju tamo, gdje su nekad stali bosanski najznačajniji autori kao Ivo Andrić dobitnik Nobelove nagrade za književnost i Meša Selimović.

Samostalnost

Glavni članci: Republika Bosna i Hercegovina, Rat u BiH i Historija nezavisne Bosne i Hercegovine
U oktobru 1991 godine Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Srpsko stanovništvo uglavnom je bojkotovalo referendum. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine, izbija agresija Srbije i Crne Gore, na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Republika Bosna i Hercegovina je u Ujedinjene nacije primljena 22. maja 1992 godine, ali bez obzira na to nastavljena je bespoštedna agresija. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, poznatim sastankom u Karađorđevu. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena.
Rat traje do 1995 godine, u kojem najviše stradaju Bošnjaci, nad kojima je počinjen genocid i etničko čišćenje, međutim i Srbi i Hrvati su pretrpjeli gubitke. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa. Tako da je za većinske Srbe "Otadžbinski" i za većinske Hrvate "Domovinski" rat, mada je istina da je rat poveden zarad ciljeva velikodržavnih projekata susjednih zemalja. Početkom 1992. vraća se i historijsko ime Bošnjak kao ime nacije, koje zamjenjuje dotadašnju vjersku oznaku "Musliman". Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet.
U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. sve zaraćene strane u agresiji na BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. decembra 1995. Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u evropskoj porodici država. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Politika

Glavni članak: Politika Bosne i Hercegovine
Zgrada parlamenta u Sarajevu
Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karatera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992., nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo. U Bosni i Hercegovini djeluje i visoki predstavnik koji se nalazi na čelu kancelarije Visokog predstavnika (OHR - Office of the High Representative) a kojeg bira Evropski parlament. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Valentin Inzko iz Austrije.

Predsjedništvo

Glavni članak: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, iz svakog konstituivnog naroda po jedan, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svake 8 mjeseci. Njih direktno bira narod: Federacija bira predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata, a Republika Srpska bira predstavnika Srbina. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik. Mandat traje 4 godine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.
Po rezultatima Općih izbora 2014. godine, članovi Predsjedništva su:
Kandidat Konstitutivni
narod		 Partija Broj
glasova		  %[15]
Dragan Čović Hrvati HDZ BiH 128.053 52,20
Mladen Ivanić Srbi Koalicija "Savez za promjene" (SDS i Srpska napredna stranka)[16] 318.196 48,71
Bakir Izetbegović Bošnjaci SDA 247.235 32,87

Skupština

Glavni članak: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
Poslanička mjesta za Parlament BiH na Općim izborima 2014.
10
6
5
5
4
4
3
1
1
1
1
1
10 6 5 5 4 4 3 1 1 1 1 1 
Od ukupno 42 mandata na pojedine partije otpada:
     SDA: 10      SNSD: 6      DF: 5      SDS: 5      HDZ BiH: 4      SBB: 4      SDP BiH: 3      A-SDA: 1      BPS: 1      DNS: 1      HDZ 1990: 1      PDP: 1
-HDZ BIH je na izborima nastupio u koaliciji sa HSS BiH, HKDU BiH, HSP dr. Ante Starčević BiH i HSP H-B;
-PDP je na izborima nastupio u koaliciji sa NDP;
-DNS je na izborima nastupio u koaliciji sa partijama NoSr i SRS-BS;
Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Sastoji se od dva doma: Dom naroda i Predstavničkog doma. Dom naroda Bosne i Hercegovine se sastoji od 15 delegata. Njih 10 od kojih je po 5 Bošnjaka i 5 Hrvata dolazi iz Federacije Bosne i Hercegovine a imenuje ih Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. Preostalih 5 članova su Srbi koje imenuje Narodna skupština Republike Srpske. Najmanje 9 članova Doma naroda je potrebno za kvorum, s tim da moraju biti najmanje tri bošnjačka, tri srpska i tri hrvatska člana. Dom naroda potvrđuje ili odbacuje usvajanje određenog zakona u parlamentarnoj proceduri koji je već usvojen u Predstavničkom domu, što znači da ima pravo veta. Ovlaštenja i sastav Doma naroda su propisana tačkama 2 i 3 člana 4 Ustava Bosne i Hercegovine.
Predstavnički dom čine 42 člana (predstavnika ili zastupnika), koji se biraju direktnim putem na Općim izborima svake četiri godine. 28 člana su sa teritorije Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske. Na čelu Predstavničkog doma se nalazi Predsjedavajući Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine sa dva zamjenika, s tim da se to rukovodstvo rotira. Članovi rukovodstva (predsjedavajući i zamjenici) moraju biti različite nacionalnosti. Da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu za njega treba da glasa najmanje 2/3 ukupnih članova Predstavničkog doma (28 glasova), a što se tiče entitetskih članova za isti mora glasati bar polovina ukupnog broja članova iz određenog entiteta (minimalno 14 članova iz Federacije BiH i 7 iz Republike Srpske). Ovakav način glasanja se naziva entitetsko glasanje.

Vlada

Glavni članak: Vijeće ministara Bosne i Hercegovine
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnosti vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedavajućeg. Predsjedavajućeg vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH i on predstavlja mandatara koji onda bira ostale članove Vijeća ministara. Parlamentarna skupština potvrđuje i odobrava Vijeće ministara. Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke. Trenutni Predsjedavajući je Vjekoslav Bevanda, iz HDZ-a.

Ustavni sud

Glavni članak: Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom države. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog dijela, kriminalističkog dijela i suda za obraćanje javnosti.

Administrativna podjela

Glavni članak: Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Karta Bosne i Hercegovine sa nacrtanom međuentitetskom linijom
Bosna i Hercegovina ima nekoliko nivoa političkih struktura nakon državne vlade. Teritorijalna podjela je definirana međunarodnim standardom ISO 3166-2:BA. Najvažnija od ovih podjela je organizacija države po entitetima (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine. Federacija Bosne i Hercegovine raspolaže sa 51% površine Bosne i Hercegovine, a Republika Srpska sa 49%. Entiteti su nastali u Dejtonskom sporazumu 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva.
Od 1996. godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu prema federalnoj vladi značajno smanjio. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom državnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojna, individualna prava. Model Brčko distrikta i decentralizacija na lokalne organe vlasti put su budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Treći nivo političke podjele, nakon entiteta i federalne vlade, su kantoni. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od deset kantona. Svi oni imaju svoju kantonalnu vladu, koja se nalazi pod zakonom Federacije. Neki kantoni su etnički mješoviti i imaju specijalne sisteme, kako bi se očuvala prava svih naroda.
Zadnji nivo političke podjele Bosne i Hercegovine su općine. Zemlja se sastoji od 141 općine, od kojih su 79 u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 62 u Republici Srpskoj.[17] I općine također imaju svoju vladu i službe, i uglavnom su obrazovane oko najznačajnijeg grada ili mjesta u području. Svaki kanton sastoji se od nekoliko općina. Općine se dijele na mjesne zajednice. Osim entiteta, kantona, i općina, Bosna i Hercegovina također ima i svojih sedam tzv. službenih gradova[potreban citat]. To su: Banja Luka, Bihać, Jajce, Mostar, Zenica, Sarajevo, Istočno Sarajevo. Grad Banja Luka i grad Mostar se nalaze u općinama istog imena, dok se Sarajevo i Istočno Sarajevo sastoje od nekoliko općina. Gradovi također imaju svoju vladu, čija moć je između vlade općina i vlade kantona (Ili vlade entiteta u Republici Srpskoj). U procesu je i prerastanje grada Tuzla u osmi službeni grad Bosne i Hercegovine.

Gradovi

Najveći gradovi u Bosni i Hercegovini
Sarajevo
Sarajevo
Banja Luka
Banja Luka
Mjesto Ime grada Administrativna podjela Bosne i Hercegovine Broj stanovnika Mjesto Ime grada Administrativna podjela Bosne i Hercegovine Broj stanovnika
1 Sarajevo Federacija BiH 310.571 (2012.)[18] 11 Bihać Federacija BiH 61.564 (2012.)[18]
2 Banja Luka Republika Srpska 225.123 (2009.)[19] 12 Bosanska Gradiška Federacija BiH 59.571 (2012.)[18]
3 Zenica Federacija BiH 137.296 (2012.)[18] 13 Živinice Federacija BiH 55.704 (2012.)[18]
4 Tuzla Federacija BiH 131.778 (2012.)[18] 14 Travnik Federacija BiH 54.567 (2012.)[18]
5 Mostar Federacija BiH 111.833 (2012.)[18] 15 Gračanica Federacija BiH 52.426 (2012.)[18]
6 Bijeljina Republika Srpska 108.305 (2009.)[19] 16 Zvornik Republika Srpska 51.918 (2009.)[19]
7 Prijedor Republika Srpska 94.824 (2009.)[19] 17 Lukavac Federacija BiH 50.733 (2012.)[18]
8 Doboj Republika Srpska 78.101 (2009.)[19] 18 Tešanj Federacija BiH 48.427 (2012.)[18]
9 Brčko Brčko Distrikt 75.664 (2009.)[19] 19 Prnjavor Republika Srpska 48.320 (2009.)[19]
10 Cazin Federacija BiH 62.741 (2012.)[18] 20 Teslić Republika Srpska 48.174 (2009.)[19]
Zenica
Zenica
Tuzla
Tuzla

Geografija

Neum
Igman
Planina Ivan
Glavni članak: Geografija Bosne i Hercegovine

Položaj

Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Ukupna površina zemlje je 51.209,2 km2 gdje je od tog 51.197 km2 kopno, a 12,2 km2 je površina mora. Ukupna granica Bosne i Hercegovine sa susjednim državama iznosi 1.538 km, a od toga je suhozemna granica duga 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km. Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), sa Srbijom na istoku (357 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (248 km) [6]. Na krajnjem jugu, Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km,[20] koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje.

Geografske cjeline

Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 40.000 km2) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla.
Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluostrva Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje).
13.60% površine Bosne i Hercegovine čini plodna zemlja, a samo 2.96% zemlje se upotrebljava za poljoprivredu, dok je 83.44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse Bosne i Hercegovine ubrajaju se: ugalj, željezo, boksit, mangan, bakar, hrom, cink, te svakako drvo i znatne vodene mase. Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m), dok je najniži dio zemlje na razini mora. Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme prirode spadaju onečišćenost zraka iz industijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i veliko krčenje šuma.
Klima Bosne i Hercegovine je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima i hladnim zimama. Područja sa velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge žestoke zime. Primorje i jug zemlje mogu se pohvaliti blagim kišovitim zimama. Glavni grad zemlje je Sarajevo (ca. 500.000 stanovnika), a od većih gradova valja izdvojiti: Banja Luku, Tuzlu, Mostar, Zenicu, Bihać, Cazin, Prijedor, Brčko, Bijeljinu, Travnik, Trebinje, Doboj, Gračanicu i Livno.
  • Karta Bosne i Hercegovine
  • Bosnia and Herzegovina topographic map.svg

Infrastruktura

Energetska infrastruktura

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Promet

Cestovni promet

Glavni članak: Spisak magistralnih cesta u Bosni i Hercegovini
Glavni članak: Spisak autoputeva u Bosni i Hercegovini
Cestovni promet u Bosni i Hercegovini odvija se na dva autoputa sa ukupno 84,1 km (stanje maj 2014.), 26 magistralnih cesta i nekoliko stotina regionalnih cesta. Najduži autoput je Autoput A1 (Odžak-Ploče), koji je od 2001. godine u izgradnji i od ukupno 340 km, izgrađeno je 52 km i to dionice Kakanj-Jošanica i Kravice-Bijača. Drugi autoput je Autoput Gradiška–Banja Luka, dužine 32,1 km, koji povezuje istoimene gradove.
Brojevi magistralnih cesta su brojevi iz nomenklature cesta Jugoslavije iz 1987. godine.[21] Od 15. novembra 2014. godine, odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, magistralne cesta u Federaciji BiH će se preimenovati sa novom nomenklaturom.[22][23][24]
U planu su još četiri autoputa i četiri brze ceste. Održavanje cesta je podiljeno po entitetima i dodijeljeno javnim preduzećima JP Ceste FBiH, JP Autoceste FBiH, JP Putevi Republike Srpske i JP Autoputevi Republike Srpske.
Znak-III-131-BIH.svg - Oznake za međunarodne ceste u Bosni i Hercegovini
Znak-III-132-BIH.svg - Oznake za autoput u Bosni i Hercegovini
Znak-III-133-BIH.svg - Oznake za brze ceste u Bosni i Hercegovini
Znak-III-134-BIH.svg - Oznake za magistralne ceste u Bosni i Hercegovini
R425-BIH.svg - Oznake za regionalne ceste u Bosni i Hercegovini

Željeznički promet

Glavni članak: Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini
Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini obavljaju dva operatora tj. javna preduzeća: Željeznice Federacije BiH sa sjedištem u Sarajevu i Željeznice Republike Srpske sa sjedištem u Doboju.[25] Za potrebe upravljanja postojećom željezničkom infrastrukturom osnovana je javna korporacija Željeznice Bosne i Hercegovine ili ŽBH, sa sjedištem u Doboju. Ukupna dužina željezničkih pruga u BiH iznosi 1031 km, od čega je u Federaciji BiH 608,495 km.
Najvažnije željeznički pravci su:
  • Ploče - Bosanski Šamac (željeznička pruga koja se od juga i glavne luke Ploče dolinom rijeka Neretve i Bosne pruža prema sjeveru BiH i dalje prema Srednjoj Evropi i povezuje mnoge privredne centre BiH kao što su: Mostar, Konjic, Sarajevo, Kakanj, Zenica, Maglaj, Doboj) i
  • Bihać - Zvornik (pravac koji povezuje zapadni dio sa istočnim dijelom BiH odnosno preko Srbije BiH povezuje sa Istočnom i jugoistočnom Evropom.

Zračni promet

Pogled na terminal međunarodnog aerodroma Sarajevo
Prema podacima iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini postoji 24 aerodroma.[4] Od toga je 7 aerodroma sa asfaltiranom pistom slijedećih dužina:
  • 2.438 do 3.047 m (4 aerodroma)
  • 1.524 do 2.437 m (1 aerodrom)
  • do 914 m (2 aerodroma)
i 17 aerodroma sa neasfaltiranom pistom slijedećih dužina:
  • 1.524 do 2.437 m (1 aerodrom)
  • 914 do 1,523 m (5 aerodroma)
  • do 914 m (11 aerodroma).[4]
Međunarodni aerodrom Sarajevo (IATA: SJJ, ICAO: LQSA), poznat još i kao Aerodrom Butmir, je najveći i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini a nalazi se u sarajevskom predgrađu Butmiru.
Osim aerodroma za odvijanje zračnog prometa se koriste i heliodromi kojih je u Bosni i Hercegovini u 2013. godini registrovano šest.[4]

Privreda

Glavni članak: Privreda Bosne i Hercegovine
Uz Makedoniju, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija republika u SFRJ. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u BiH je forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja uništile su bosansku privredu i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995., proizvodnja se malo oporavila 1996-98., ali rast se znatno usporio 1999 godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990 godine. Nezaposlenost je 2002 godine iznosila 40%. Teško je tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entita obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva. Prema procjenama iz 2003. godine BDP iznosi otprilike $24.31 milijardi, a raste 3,5% godišnje. BDP po glavi je $6.100. Po sektoru, 13% BDPa otpada na poljoprivredu, 40.9% na industriju, te 46.1% na servisne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno. Konvertibilna marka ili KM je nacionalna valuta uvedena 1998. godine, a vezana je za euro.
Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su: žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne industrijske grane su: proizvodnja čelika, uglja, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte. Glavni partneri za izvoz su Hrvatska (17,22%), Srbija (14,1%), Njemačka (13,6%), Italija (12,56%), Slovenija (9,15%) i Austrija (6,18%) (procjena iz 2008.). Glavni partneri za uvoz su Hrvatska (17,06%), Njemačka (11,75%), Srbija (10,59%), Italija (9,33%), Slovenija (5,89%), Mađarska (4,14%) i Austrija (3,72%) (procjena iz 2008.).[4]

Stanovništvo

Grafički prikaz stanovništva Bosne i Hercegovine
Glavni članak: Stanovništvo Bosne i Hercegovine
Službeni jezici Bosne i Hercegovine su bosanski, hrvatski i srpski. Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 40% muslimana, 31% pravoslavaca, 15% katolika, te 14% pripadnike ostalih vjeroispovjesti. 18.9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70,6% je između 15 i 64 godina starosti, te 10.5% je starije od 65 godina starosti. Prosječna starost stanovnika zemlje iznosi 35,9 godina. Za muškarce je ona 35,5 a za žene 36,2 godina. Stanovništvo raste otprilike 0.45% godišnje.
Popis stanovništva je proveden u periodu od 1. do 15. oktobra 2013. godine, prema stanju na dan 30. septembra 2013. godine u 24:00 sata, što se smatra referentnim datumom popisa.[26] Popis je trebao biti organiziran od 1. do 15. aprila 2013. godine, prema stanju na dan 31. marta 2013. godine, ali je zbog tehničkih manjkavosti opaženih tokom probnog popisa provedenog 2012. godine[27], kasnije odgođen za oktobar.[28][29]
Prvi preliminarni rezultati su publicirani 5. novembra 2013. godine od Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

 Broj
stanovnika [9]		  %
Bosna i Hercegovina 3.791.662 100,00%
Federacija Bosne i Hercegovine 2.371.603 62,55%
Republika Srpska 1.326.991 35,00%
Brčko Distrikt 93.028 2,45%

Prema nacionalnosti

Etnička struktura u BiH 1991. godine.
Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 43,47% Bošnjaka, 31,21% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 2% kao Ostali. Religijska podjela je slična nacionalnoj: 99% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani i 95% Srba su pravoslavci. Podaci su se otad znatno promijenili, jer je u ratu poginulo između 100.000 do 250.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva zemlje promijenila je mjesto boravka. Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, u BiH je živjelo 48% Bošnjaka, 37.1% Srba, 14.3% Hrvata i 0.6% Ostalih. Prema procjenama iste agencije iz 2004. godine, Bosna i Hercegovina ima otprilike 4.007.608 stanovnika. Prema domaćim procjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine živi 2.517.972 ljudi, a u Republici Srpskoj 1.490.993.
Sastav stanovništva prema nacionalnosti - država Bosna i Hercegovina
Godina Bošnjaci Srbi Hrvati Ostali Ukupno
1991. 1.902.956 (43.48%)1 1.366.104 (31.21%) 760.852 (17.38%) 347.121 (7.93%) 4.377.033 (100%)
1981. 1.630.033 (39.52%)1 1.320.738 (32.02%) 758.140 (18.38%) 415.345 (10.07%) 4.124.256 (100%)
1971. 1.482.430 (39.57%)1 1.393.148 (37.19%) 772.491 (20.62%) 98.042 (2.62%) 3.746.111 (100%)
1961. 842.248 (25.69%)2 1.406.057 (42.89%) 711.665 (21.71%) 317.978 (9.7%) 3.277.948 (100%)
1953. -3 1.264.372 (44.4%) 654.229 (22.98%) 928.858 (32.62%) 2.847.459 (100%)
1948. 788.403 (30.75%)4 1.136.116 (44.3%)6 614.123 (23.95%)7 25.666 (1%) 2.564.308 (100%)
1921. 1.826.657 (96.63%)5 63.783 (3.37%) 1.890.440 (100%)
1 Muslimani u smislu narodnosti  2 muslimani jugoslovenskog porijekla  3 Bošnjaci nisu priznati kao narod  4 neopredjeljeni muslimani  5 Srbi/Hrvati  6 Srbi i Srbi-muslimani  7 Hrvati i Hrvati-muslimani 

Prema spolu

Sastav stanovništva prema spolu - država Bosna i Hercegovina
Godina Muškarci Žene Ukupno
1991. 2.183.795 (49.89%) 2.193.238 (50.11%) 4.377.033 (100%)
1981. 2.050.913 (49.73%) 2.073.343 (50.27%) 4.124.256 (100%)
1971. 1.834.600 (48.97%) 1.911.511 (51.03%) 3.746.111 (100%)
1961. 1.599.665 (48.8%) 1.678.283 (51.2%) 3.277.948 (100%)
1953. 1.385.559 (48.66%) 1.461.900 (51.34%) 2.847.459 (100%)
1948. 1.236.932 (48.24%) 1.327.376 (51.76%) 2.564.308 (100%)
1931. 1.185.040 (51%) 1.138.515 (49%) 2.323.555 (100%)
1921. 966.209 (51.11%) 924.231 (48.89%) 1.890.440 (100%)
1910. 994.854 (52.41%) 903.192 (47.59%) 1.898.044 (100%)
1895. 828.190 (52.82%) 739.902 (47.18%) 1.568.092 (100%)
1885. 705.025 (52.77%) 631.066 (47.23%) 1.336.091 (100%)
1879. 607.789 (52.47%) 550.651 (47.53%) 1.158.440 (100%)

Obrazovanje

Glavni članak: Obrazovanje u Bosni i Hercegovini
Obrazovanje u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju. U Tolisi je 1823. otvorena prva narodna osnovna škola u Bosni i Hercegovini, koju je podigao tadašnji župnik fra Ilija Starčević. Prvi učitelj bio je Ilija Boričić iz Slavonije. Škola je zatvorena nakon petnaest godina, a ponovo obnovljena 1843. godine.[30]
Prva školska ustanova koja je bila preteća visokog obrazovanja u BiH je Gazi Husrev-begova medresa koja je osnovana 8. januara. 1537. godine.[31] 1887. godine za vrijeme de facto Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine, osnovana je Pravna šerijatska škola koja je otpočela sa petogodišnjim programom obrazovanja.[32] Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini se sastoji od 4 osnovna nivoa obrazovanja a to su:[33]
  • Predškolsko vaspitanje i obrazovanje
  • Osnovno obrazovanje
  • Srednje obrazovanje
  • Visoko obrazovanje
Sistem obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri decentralizovan i uglavnom je u nadležnosti entiteta i kantona. Međutim, unutar državnog ministarstva za civilne poslove postoji sektor za obrazovanje. Kao rezultat reformi u oblasti obrazovanja, na nivou BiH usvojeno je pet strategija iz ove oblasti a to su:[33]
  • Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BiH.
  • Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH za period 2007-2013. godine.
  • Strateški pravci razvoja obrazovanja u BiH, sa planom sprovođenja istog programa za vrijeme od 2008. – 2015. godine.
  • Mapa puta i plan aktivnosti za uključivanje BiH u EU programe za cjeloživotno učenje i
  • Mladi u akciji.
Osim toga usvojeno je i 7 osnovnih strategija i smjernica za sprovođenje bolonjskog procesa:[33]
  • Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
  • Provođenje okvira za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
  • Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
  • Preporuke za sprovođenje osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
  • Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH;
  • Model dodatka diplomi za BiH i
  • Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi za BiH.

Kultura

Glavni članak: Kultura Bosne i Hercegovine
Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki utjecaj na ostale zemlje Balkana, a katkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te dizajn i savremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva.

Arhitektura

Glavni članak: Bosanska arhitektura
Vijećnica - Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu, izgrađena 1894. godine u pseudo-maurskom stilu
Arhitektura Bosne i Hercegovine je jedinistvena i specifična arhitektura zahvaljujući mnogim okolnostima a prije svega činjenicama da se BiH tokom svog hiljadugodišnjeg postojanja našla pod utjecajem različitih kultura i civilizacija te činjenici da je tokom dugog perioda svoje historije predstavljala svojevrsnu granicu između zapadnog i istočnog (orijentalnog) utjecaja poprimajući i zadržavajući specifičnosti oba utjecaja što je u konačnici rezultiralo raznovrsnom arhitekturom koja predstavlja značajno naslijeđe Bosne i Hercegovine.

Muzika

Glavni članak: Muzika u Bosni i Hercegovini
Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih utjecaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melanholičnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi arapske riječi "sevdah" - ljubav.

Književnost

Glavni članak: Bosanskohercegovačka književnost
Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika kod nas. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961 godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini ćuprija". Tokom osmanlijskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado književnost.

Film

Glavni članak: Bosanskohercegovački film
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara.
Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović dobio je popularnog Oscara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film Ničija zemlja u kategoriji za najbolji strani film 2002. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice Gori vatra, kao i njegov sljedeći projekt, film Kod amidže Idriza. Slično je i s filmom Ljeto u Zlatnoj dolini Srđana Vuletića, koji na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film 10 minuta režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. Posebnu pažnju dobio je film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić, koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. Film Snijeg iz 2008, režiserke Aide Begić, bio je kandidat za nagradu Oscar.

Religija

Glavni članci: Islam u Bosni i Hercegovini, Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini i Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini
Careva džamija
Prisutnost tri religije u Bosni i Hercegovini imala je ogroman utjecaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini grad pored Jerusalema, koji ima pravoslavnu crkvu, džamiju i katoličku crkvu, te sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svom izgonu iz Španije. Orijentalno naslijeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom agresije na BiH 1992-1995. Među najznačajnije objekte iz osmanlijskog perioda valja izdvojiti Begovu džamiju i Carevu džamiju u Sarajevu, Aladža džamiju u Foči, Ferhadija džamiju u Banjoj Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakralne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanlijskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.
Franjevački samostan Fojnica
Most Mehmed-paše Sokolovića
Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.
Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve stoje u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki pravoslavni crkveni objekti po mnogim bh gradovima, pogotovo u RS-u, danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice ili su u skladu sa bizantskim stilom, tako da bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat. Primjer je Crkva Svetoga Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu.

Mediji

U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna lista: dva u Sarajevu i jedan u Banjoj Luci. Dnevni Avaz je najtiražniji list u zemlji i mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje baštini bogatu tradiciju političkog novinarstva kod nas, dok su banajlučke Nezavisne novine jedinstven glas angažiranog i objektivnog novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i Hercegovini izlaze i sedmični politički magazini, među kojima su BH Dani, Slobodna Bosna, Ljiljan, Start i drugi.
Bosna i Hercegovina ima javni radiotelevizijski sistem, koji se sastoji od tri jedinice: glavne nacionalne radijske i televizijske kuće Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te po jednog entitetskog emitera: Federalne televizije FTV u Federaciji i Televizije Republike Srpske RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija, od kojih valja izdvojiti OBN, NTV Hayat i TV Pink, koje se mogu pratiti u cijeloj zemlji, a ne treba zaboraviti ni regionalne televizijske programe u većim gradovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać, Travnik, Mostar).
Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima veliki broj poklonika, jer je BiH jedna od zemalja sa najgušćom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica, koje zadovoljavaju najširi sloj slušateljstva u zemlji. Ipak specijalizirani radijski programi sa posebnim sadržajima u potpunosti nedostaju zemlji, zbog čega se radijski program u BiH još uvijek može nazvati konvencionalnim i tradicionalnim, a to se odnosi i na njegove sadržaje, sastavljene po principu: red domaće muzike, red vijesti i priče iz studija.

Filatelija

Glavni članak: Filatelija u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini postoje tri neovisne pošte sa samostalnim poštanskim izdanjima:
Ove pošte izdaju povremeno zajednička izdanja, kao i izdanja međunarodne filatelističke organizacije pod nazivom EUROPA.
  • Marka Bh. pošte sa motivom kaktusa
  • Marka sa tradicionalnim jelima iz BiH, Pošte Republike Srpske
  • Ptice, marke Hrvatskih pošta Mostar

Sport

Glavni članak: Sport u Bosni i Hercegovini
Banjalučki rukometni klub Borac je 1976. godine postao evropski šampion u rukometu. Sarajevski Košarkaški klub Bosna je 1979. godine osvojila Evropsko klupsko košarkaško prvenstvo, a tuzlansko Jedinstvo-Aida je 1989. postalo evropski šampion. Fudbalski klub Sarajevo, Fudbalski klub Željezničar i Fudbalski klub Velež su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki čuveni bosanskohercegovački sportaši su Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Duško Bajević, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Nenad Marković, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.

Praznici

Državni praznici

[icon] Ova sekcija zahtijeva preuređivanje.

Također pogledajte

Reference


  • "Osnovne informacije o BiH". vijeceministara.gov.ba. Pristupljeno 6. 1. 2015.
    1. http://www.mcp.gov.ba/org_jedinice/sektor_obrazovanje/osnovne_inf/?id=2021

    Napomene


    1. U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika

    Vanjski linkovi

    Flag-bih.svg Portal Bosna i Hercegovina
    Commons logo
    		 Na Wikimedia Commonsu se nalazi još materijala vezanih za:
    Bosna i Hercegovina
    Logo Wikicitata
    		 Wikicitati imaju citate vezane za: Bosna i Hercegovina
    Logo Wikivijesti
    		 Wikivijesti sadrže vijesti vezane za: Bosna i Hercegovina postaje članica Partnerstva za mir
    Flag of Croatia.svgHrvatska Flag of Croatia.svg Hrvatska Flag of Croatia.svgHrvatska
    Flag of Croatia.svgHrvatska Flag of Serbia.svgSrbija
       Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina    
    Flag of Croatia.svgHrvatska Jadransko more Flag of Montenegro.svgCrna Gora
  • https://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html
  • Bosnia and Herzegovina – CIA World Factbook
  • https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html
  • Lična karta BiH
  • Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine
  • "Bosnia and Herzegovina". International Monetary Fund. Pristupljeno 2010-10-06.
  • "Distribution of family income – Gini index". The World Factbook. CIA. Pristupljeno 2009-09-01.
  • Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine: Preliminarni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. Sarajevo 5. novembar 2013. (bs)(en)
  • Paul Mojzes. Religion and the war in Bosnia. Oxford University Press, 2000, str. 22; "Medieval Bosnia was founded as an independent state (Banate) by Ban Kulin (1180-1204).".
  • Robert J. Donia, John V.A Fine (2005). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. C. Hurst & Co. Publishers., str. 71; In the Middle Ages the Bosnians called themselves "Bosnians" or used even more local (county, regional) names.
  • Pål Kolstø (2005). Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co., str. 120; ..medieval Bosnia was a country of one people, of the single Bosnian people called the Bošnjani, who belonged to three confessions.
  • http://www.insidefilm.com/europe.html
  • "The Language Situation in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina". Toronto Slavic Quarterly.
  • Rezultati općih izbora na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine
  • Koalicijske liste
  • Informacije o Bosnii Hercegovnini na web portalu Agencije za statistiku BiH
  • Procjena ukupnog broja prisutnih stanovnika po starosnoj i spolnoj strukturi, 30. juni 2012.Federalnog zavoda za statistiku
  • Procjena broja stanovnika u Bosni i Hercegovini Centra za društvena istraživanja "Analitika"
  • Field Listing – Coastline, The World Factbook, 2006-08-22
  • Odluka o utvrđivanju magistralnih puteva, Službeni list SFRJ 39/84 i 4/87
  • M1.8 na wegenwiki.nl (nl)
  • Kategorizacija cesta Federacije Bosne i Hercegovine
  • Odluka o razvrstavanju cesta u autoceste i brze ceste, magistralne ceste i regionalne ceste, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
  • http://www.zrs-rs.com/index.php/kompanija/o-nama
  • Uredbe o Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2103 godine
  • BiH priprema popis stanovništva, nejasno pitanje o nacionalnosti Članak na portalu tportal.hr o Popisu 2013. godine
  • Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini
  • Odluke 36. sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine
  • Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svijetlo riječi, Sarajevo-Zagr 2010.
  • http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=81:gazi-husrev-begova-medresa&catid=66&Itemid=223
  • http://www.sarajevo.ba/en/stream.php?kat=145
  • Objavio/la u

    Nema komentara:

    Objavi komentar

    Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)