Japan
Nippon no koku 日本国 | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Geslo nema | |||||
| Himna Kimi ga Yo | |||||
 | |||||
| Glavni grad | Tokio | ||||
| Službeni jezik | japanski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Car | Akihito | ||||
| - Predsjednik Vlade | Yoshihiko Noda | ||||
| Neovisnost | 11. veljače 660. pr. Kr. (legenda) | ||||
| Površina | 60. po veličini | ||||
| - ukupno | 377.835 km2 | ||||
| - % vode | 0,8 % | ||||
| Stanovništvo | 10. po veličini | ||||
| - ukupno (2010) | 127.450.000[1] | ||||
| - gustoća | 337,3/km2 | ||||
| Valuta | japanski jen (JPY, ¥) (100 sena) | ||||
| Pozivni broj | +81 | ||||
| Vremenska zona | UTC +9 | ||||
Japan (日本, Nippon ili Nihon, službeno, 日本国 Nippon-koku ili Nihon-koku) je otočna država u istočnoj Aziji smještena na lancu otoka istočno od Azijskog kontinenta, na zapadnom rubu Pacifičkog oceana sjeverno od Istočnokineskog mora. Japan čini otočje od više od 3000 otoka, a najveći otoci sa sjevera prema jugu su: Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu koji čine više od 97% površine. Veći broj manjih otoka okružuje ova četiri, kao i grupe udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu.
Japansko je otočje dio pacifičkoga vatrenog prstena i nastalo je kao posljedica podvlačenja Filipinske i Tihooceanske litosferne ploče pod Euroazijsku. Dva japanska slova koja označavaju ime Japana znače "izvor sunca" pa se tako cijela zemlja često naziva "Zemlja izlazećeg sunca". Japansko otočje vulkanskog je podrijetla pa je dio geološkiizrazito nemirnog prostora obala Tihog oceana, tvz. vatrenog prstena. Brojni potresi i vulkani glavno su obilježje Japana. Najpoznatiji vulkan jeFuji koji je ujedno i najviši vrh Japana (3776 m). Japan je planinskazemlja, budući da oko 80% površine čine planine. Oko 66% površine prekriveno je šumama.
Po državnom uređenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija scarem na čelu. Japan je deseta zemlja svijeta po broju stanovnika s nešto manje od 128 milijuna, od kojih 99% čine Japanci. Glavni grad jeTokio (東京) koji sa susjednim gradovima ima oko 32 milijuna stanovnika te je najveće metropolitansko područje svijeta.
Japan je jedna od vodećih svjetskih sila. Po nominalnom BDP-u treća je svjetska ekomonija, a po Paritetu kupovne moći također je treći, iza SAD-a i Kine. Japan je četvrti svjetski izvoznik i šesti uvoznik. Jedan je odtehnološki najrazvijenijih država svijeta, vodeći na mnogim poljima znanstvenih istraživanja posebice u elektronici i robotici. S više od 130 milijardi USD ulaganja u znanstvena istraživanja, treći je na Svijetu. Japan je član Ujedinjenih naroda, G8, G4, OECD-a i APEC-a.
Sadržaj
[sakrij]Izvorno ime[uredi VE | uredi]
Japanska riječ za Japan je Nippon ili Nihon, a puni naziv je Nihon no Koku i doslovno znači "Zemlja gdje izlazi sunce". Češće se koristi naziv Zemlja izlazećeg sunca. Sama riječ dolazi iz kineskog jezika i riječi Jih Pen. Japansko ime Nippon koristi se u službene svrhe, uključujući: novac, poštanske marke i međunarodne sportske događaje. Nihon se povremeno koristi u Japanu u svakodnevnom govoru.
Ranu mandarinsko kinesku riječ za Japan je evidentirao Marco Polo kao Cipangu. Ipak, kantonski naziv za Japan, iz kojeg se vjerojatno rodila riječ Japan, je Jatbun. U Malay kantonskom riječ postaje Japang i s tom riječi su se susreli portugalski trgovci u Malacci u 16 st. Smatra se da su portugalski trgovci donjeli tu riječ u Europu. Ta je riječ prvi put evidentirana u Engleskoj 1577. god. u gramatičkom pravopisu kaoGiapan. U Engleskoj službeni naziv je Japan.
Od 1868., od Meiji reformi do kraja Drugog svjetskog rata 1945. naziv države je Japansko Carstvo (jap. Dai Nippon Teikoku, doslovno Veliki Carski Japan). Danas je službeni japanski naziv Nihonkoku (日本国), Država Japan. Državno ime se sastoji od znakova "日" (izgovor "Nichi", što znači dan ili sunce) i "本" (izgovor "Hon" što znači izvor ili korijen). Japanska zastava službeno se zove Nisshōki ili sunčeva zastava (日章旗) ali u svakodnevnom govoru se naziva Hinomaru ili sunčev disk (日の丸). Nacionalna himna je Kimi ga Yo.
Povijest[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest JapanaJapanski povjesničari japansku povijest dijele na sljedeći način:
Jomonsko razdoblje (Jomon jidai), od oko 10.000 pr. Kr. do otprilike 300. pr. Kr. Razdoblje je dobilo ime po ukrasima na predmetima koji su pronađeni iz tog doba.
Razdoblje Yayoi (Yayoi jidai) počelo je oko 300 pr. Kr. a završilo oko g.po.n.e. Yayoi kultura je dobila ime po istoimenom kvartu u Tokiju gdje supronađeni predmeti toga razdoblja.
Razdoblje Yamato (Yamato jidai), trajalo je od 300. - 710. godine. Ovo je razdoblje stvaranja prve prve države na japanskom tlu. Prva japanska država formirala se u trokutu današnjih gradova Kyoto-Nara-Osaka, a tada se to područje zvalo "dolina Yamato" po plemenukoje stvorilo dominaciju nad drugim grupacijama i zajednicama koje su tada egzistirale na tom području. Yamato razdoblje neki nazivaju Kofun, po ogromnim grobnim humcima tadašnjih careva. Razdoblje Asuka počelo je oko 550. god. kada je grad Asuka postala carska prijestolnica. Razdoblje Asuka je završilo 645.god. Reformom Taikom i svrgnućem obitelji Soge s vodećih funkcija u državi. Za vrijeme dominacije klana Soge u Japanu se učvrstio budizam (Budino učenje).
Razdoblje Nara (Nara jidai) trajalo je od 710. - 794. godine. Nara razdoblje je dobilo ime po carskoj prijestolnici Nari (tada se zvao Heijo-kyo), koja je to postala 710. godine.
Razdoblje Heian (Heian jidai) trajalo je od 794. - 1185. godine. Preseljenjem carskog dvora u Heian-kyo, Grad mira(današnji Kyoto, u slobodnom prijevodu znači glavna prijestolnica) dogodilo se 794. godine. Počinje razdoblje Heian poznato po procvatu visoko sofisticirane dvorske kulture koja se prenosila i na pučanstvo.
Razdoblje Kamakura (Kamakura jidai) trajalo je od 1185. - 1333. godine. Nakon bitke kod Dan-no-ure blizu današnjeg Shimonosekija 1185. godine, u kojoj je ratnički klan Minamoto(Genji) pobijedio klan Taira (Heike) grad Kamakura je kao sjedište klana Minamoto postalo središte tadašnjeg Japana.
Razdoblje Muromachi (Muromachi jidai) 1333.-1573. Ashikaga shogunat 1338. - 1573. godine.
Razdoblje Edo ili razdoblje Tokugawa (Edo jidai), trajalo je od 1600. - 1868. godine. Tokugawa shogunat,1603-1868.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Japan je otočna zemlja i proteže se uzduž istočne (pacifičke) obale Azije. Glavni otoci od sjevera prema jugu su Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu. Osim njih, Japansko otočje obuhvaća oko 3000 manjih otoka. Honshu- u prevodu "glavno kopno" ističe se veličinom i razvijenošću dok tu i živi preko 80% stanovništva i smještena glavnina industrijskih regija. U sastav ulaze i dva niza vulkanskih otoka na jugu: Ryu Kyu na jugozapadu s najvećim otokom Okinavom te otočje Bonin i Vulkanski otoci na jugoistoku. Za Japan kao otočnu zemlju i njen daljnji razvoj izuzetno je važna dobra prometna povezanost brojnih otoka. Veća gradska središta međusobno su dobro povezana brzim cestama i željeznicama, dok su otoci spojeni mostovima i tunelima.
- površina: 377.835 km² (uključujući 3.091 km² teritorijalnih voda)
- obala: 29.751 km
- najviši vrh: planina Fuji (3.776 m)
- najniža točka: Hachiro-gata (-4 m)
Oko 73% zemlje je brdovito. Najveći planinski lanac je visoko i mlado nabrano gorje - Japanske Alpe čiji vrhovi prelaze visine od 3500 m. Rijeke su u blizini ušča nataložile male naplavne ravni u kojima su se smjestili veći gradovi. Samo 17% površine pogodno je za obradu, a isun naplavnih nizina, plodnog tla zasutog vulkanskim pepelom ima otok Kyushu. Budući da u gospodarskom životu najveći značaj imaju dobro razvedene obale i nizine uz njih, za Japan se kaže da je "zemlja okrenuta moru".
Japan se nalazi u vulkanskoj zoni na Pacifičkom vatrenom krugu u tektonski vrlo dinamičnom području na dodiru litosfernih ploča. Dodiri i podvlačenja ovih ploča uzrok su i više od 1500 potresa na godinu. Uz te česte potrese prijeti i više od 70 aktivnih vulkana dok je ugaslih čak 165. Razorni zemljotresi, čiji rezultat su često tsunamiji, događaju se nekoliko puta u stoljeću. Najveći potresi u zadnje vrijeme bili su Chuetsu 2004. godine i Veliki Hanshin potres 1955. godine. Mnogo je toplih izvora, koje su razvili u odmarališta.
Klima[uredi VE | uredi]
Japan ima umjerenu klimu i 4 izrazita godišnja doba, ali zbog velike izduljenosti pojavljuju se klimatske razlike između sjevera i juga: klima varira od regije do regije krajnji sjever je zimi vrlo hladan gdje su zime veoma hladne i s puno snijega dok su ljeta svježa hladna snježno-šumska ili borealna klima, dok krajnji jug ima suptropsku klimu s vrućim ljetima te velikom količinom padalina u kišnoj sezoni. Na klimu osim toga utječu sezonski vjetrovi koji pušu s kontinenta prema oceanu zimi i u obratnom smjeru ljeti.
Dakle modifikator klime su :
- Kuroshio-topla morska struja iz suptropskih područja i utječe na klimu jugoistočnog Japana.
- Ojashio-hladna morska struja koja donosi guste magle i snježne padaline.
Kasni lipanj i rani srpanj su kišno razdoblje (osim u Hokkaidu), kada se nad Japanom nalazi sezonska kišna fronta (baiu zensen). U kasno ljeto i ranu jesen se iz tropskih područja niskog tlaka iznad ekvatora razvijaju tajfuni i prolaze od jugozapada prema sjeveroistoku, često donoseći obilne kiše.
Zemljopisna raznolikost Japana ga dijeli u 6 glavnih klimatskih područja:
- Hokkaido: Ima umjerenu klimu s dugim, hladnim zimama i svježim ljetima. Oborine nisu obilne, ali se zimi na otocima obično nakupi dosta snijega.
- Japansko more: Sjeverozapadni vjetar zimi donosi puno snijega. Ljeti je regija hladnija od pacifičkog područja, ali su ponekad temperature ekstremno visoke zbog fenomena fena, toplog vjetra.
- Središnje visoravni (Chuo-Kochi): Tipična kontinentalna klima, s velikim temperaturnim razlikama između ljeta i zime te između dana i noći. Nema puno padalina.
- Seto unutrašnje more (Seto-naikai): Planine u Chugoku i Shikoku regijama zaustavljaju sezonske vjetrove, time stvarajući lijepo vrijeme kroz cijelu godinu.
- Tihi ocean: Ima hladne zime s malo snijega i vruća, vlažna ljeta zbog jugoistočnog sezonskog vjetra.
- Nausei-shoto (Ryu Kyu) ili Jugozapadno otočje: Ima suptropsku klimu s toplim zimama i vrućim ljetima. Oborine su obilne, osobito u kišnoj sezoni. Potkraj ljeta vrlo često pušu ciklonski vjetrovi tajfuni, čija rušilačka snaga na obalama uzrokuje velike štete. U 2004. godini do otoka je došlo rekordnih 10 tajfuna.
Politika i organizacija vlasti[uredi VE | uredi]
Po državnom uređenju Japan je ustavna parlamentarna monarhija s carem na čelu. Careva uloga je ceremonijalna te on nema stvarnu vlast. Prema japanskom ustavu car je simbol države i narodnog jedinstva. Sadašnji car je Akihito. Carski prijestolonasljednik je Naruhito koji će naslijediti svog oca na carskom prijestolju.
Zakonodavna grana vlasti u Japanu je dvodomni parlament, Kokkai koji se sastoji od Zastupničkog doma (jap. Shūgiin) i Vijećničkog doma (jap. Sangiin). Zastupnički dom se sastoji 480 članova koji se biraju na općim izborima svake 4 godine te je parlamentarni dom s većim ovlast. Članove Vijećničkog doma se bira na općim izborima svakih 6 godina te ih ukupno ima 242. Pravo glasa imaju svi građani stariji od 20 godina.
Konzervativna Liberalna demokratska stranka (LDP) je na vlasti skoro bez prekida od 1955. godine. Iznimka je 1993. godina, kad je na vlasti bila koalicijska vlada sastavljena od opozicijskih stranaka. Današnji premijer Taro Aso je iz stranke LDP. Najveća opozicijska stranka je socijalno liberalna Demokratska stranka Japana.
Kabinet je izvršna grana vlasti i sačinjavaju ga premijer i državni ministri. Kabinet izravno odgovara Kokkaiju i njegovi članovi moraju odstupiti ako mu Zastupnički dom izglasa nepovjerenje. Premijer mora biti član Kokkaija i izabiru ga njegovi kolege. Ima ovlasti za postavljanje i razrješavanje ministara, od kojih većina moraju biti članovi Kokkaija. Trenutni japanski premijer je Taro Aso.
Japansko pravo je u ranom periodu bilo pod utjecajem kineskog prava. U Edo razdoblju u vrijeme vlasti Šogunata Tokugawa japanski pravni sustav se samostalno razvija. U razdoblju drugo polovice 19. stoljeća posebno u zadnjim desetljećima nakon Meiji reformi pravni sustav je pod jakim utjecajem europskog kontinentalnog prava, posebice francuskog i njemačkog. Godine 1896. proglašen je Građanski zakonik po uzoru na njemački. Uz neke male preinake, pogotovo nakon kraja Drugog svjetskog rata.
Vanjska politika i vojska[uredi VE | uredi]
Japan ima neriješene teritorijalne sporove oko južna četiri otoka Kurilskog otočja (koji su pod vlašću Rusije), kao i Liancourt Rocks (korejski Dokdo, japanski Takeshima), pod vlašću Južne Koreje, i otočja Senkaku (kineski Diaoyutai), na kojeg pravo polažu i Kina i Tajvan.
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Glavni članak: Japansko gospodarstvo
Japan je visokorazvijena zemlja premda ne pripada zemljama najranije industrijalizacije. Japansko gospodarstvo je po nominalnom BDP-u drugo na Svijetu s više 4623 milijardi USD-a u 2007. godini. Po Paritetu kupovne moći BDP-a gospodarstvo je treće iza SAD-a i Kine. Japan je četvrti svjetski izvoznik i šesti uvoznik. Japan najviše izvozi u SAD 22,8%,Europsku Uniju 14,5%, Kinu 14,3%, Južnu Koreju 7,8% te Tajvan 6,8%. Automobili, elektronički uređaji i strojevi su glavna izvozna roba. Najviše uvozi iz Kine 20,5%, SAD-a 12,0%, Europske unije 10,3%, Saudijske Arabije 6,4%, Ujedinjenih Arapskih Emirata 5,5% i Australije 4,8%. Zbog nedostatka prirodnih bogatstava gotovo sve sirovine mora uvoziti. Uvoze se strojevi, fosilna goriva, hrana, posebice meso, tekstil i sirovine za potrebe industrije.
Japanci su mjesto u gospodarskom vrhu svijeta postigli svojom marljivošću, izuzetnom radnom disciplinom, izvrsnim organizacijskim sposobnostima. U razdoblju početka izuzetnog gospodarskog rasta nakon Drugog svjetskog rata Japanci se nisu sramili učiti od drugih te su slali mnogobrojne studente i stručnjake na usavršavanje u razvijenije zemlje posebice u SAD. Japansko gospodarstvo karakterizira bliska suradnja vlade i privatnog industrijskog sektora posebice na razvitkuznanosti i tehnologije te niski porezi i velika ekonomska sloboda. Japan je jedna od tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta. Za istraživanje i razvoj Japan ulaže više od 3% BDP-a, a s više od 130 milijardi USD-a ima treći proračun na Svijetu za znanstvena istraživanja.
Japanskom poslovnom filozofijom koja ističe dužnost poslodavaca da pod svaku cijenu izbjegnu masovna otpuštanja u vrijeme recesije te garancijom cjeloživotnog zaposlenja (shushin koyo) postiže se čvrsta veza između radnika i poslodavaca te jača duh zajedništva i solidarnosti. Ipak nedavno su japanske tvrtke donekle počele napuštati te norme radi većeg profita. Prepoznatljiva karakteristika japanske ekonomije je i čvrsta veza proizvođača, dobavljača, distributera i bankaka povezanih u grupe zvane Keiretsu te Shunto ugodna veza s vladinim birokratima.
Naime, do sredine 19. stoljeća Japan je bio zemlja feudalnog poretka koji se samostalno razvijao i nije želio kontakte s ostatkom svijeta. To nije odgovaralo SAD-u pa je skupina američkih ratnih brodova stigla do Japana i usidrila se u Tokijskom zaljevu. Na taj način prisilili su Japan na potpisivanje ugovora o trgovinskoj i diplomatskoj suradnji. Postupno otvaranje Japana prema svijetu i njegov dinamičan razvoj započeo je u vrijeme cara Meijia koji je proveo brojne društvene reforme. Ukinuo je stoljetne feudalne odnose, zamijenio samurajsku ratničku kastu redovnom vojskom i započeo s industrijalizacijom zemlje. 1889. godine uveo je Ustav po uzoru zapadne zemlje, dok status glavnog grada od carskog Kyota preuzima Tokyo.
Prije Drugog svjetskog rata gospodarstvo vodi nekoliko bogatih obitelji zvanih zaibatsu, u suradnji s vladom. Imperijalističke ideje i razvoj vojne industrije dovode ga u sukob sa saveznicima što rezultira ulaskom u Drugi svjetski rat iz kojeg izlazi poražen i s velikim ljudskim i materijalnim gubicima. Poslije poraza u Drugom svjetskom ratu okupacijske vlasti raspuštaju velike obiteljske tvrtke. Unatoč tome Japan započinje izrazito brz i uspješan gospodarski napredak koji se naziva Japansko čudo. Veliki poticaj proizvodnji dala je američka potrošnja tijekom Korejskog rata (1950-1953) kada je Japan bio logistička baza UN-ovijh zaštitnih snaga. U 60-im godinama gospodarski rast je iznosio 10%, u 70-im5%, a u 80-im godinama 4%. Doživjevši svojevrsnu gospodarsku eksploziju, Japan je u ranim 1990-ima ušao u razdoblje svojevrsne gospodarske stagnacije, s rastom samo 1.5% BDP-a. Azijska gospodarska kriza nije pogodila Japan koji je proživljvao unutrašnju krizu kada su poskupjeli energenti o čijem je uvozu ovisila japanska proizvodnja. Napori vlade da ožive ekonomski rast imaju mali uspjeh. Unatoč svim neprilikama, Japan se ubrzo oporavio i nezaustavljivo krenuo dalje te uz Amerikance i Europljane znatno doprinosi razvoju industrijske tehnologije i organizaciji industrijske proizvodnje u svijetu. Početkom 2003. japansko gospodarstvo se počinje oporavljati, godišnji rast je 2%, dok je rast nakon 2005. godine još veći, 2.8%.
Budući da je samo 17% površine raspoloživo za poljoprivrednu obradu što zadovoljava tek 75% potreba stanovništva za hranom, poljoprivredni sektor je jako zaštićen. Vlada regulira usluge male kultivizacije što je uzrok izrazite plodnosti zemljišta. Uvoz riže je najviše zaštićen i ujedno subjekt carinske tarife od 490% i ograničen normom od samo 3% totalne trgovine riže. Japan uvozi više od 50% žitarica i gotovo cijelu potražnju mesnih proizvoda zadovoljava uvozom. Japan ima jednu od najvećih ribarskih flota te je odgovoran za 15% svjetskog ulova ribe.
_2.4_V_01.jpg)
Japanska industrija je izrazito razvijena te iako je izražena tercijarizacija gospodarstva Japan i dalje svoju gospodarsku snagu temelji na industriji čija snaga se temelji na velikom broju dobro obrazovanih radnika i na visokorazvijenoj tehnologiji. Industrija zauzima jednu-trećinu japanskog GDPa. Najvažnije industrijske grane su crna i obojena metalurgija, brodogradnja, automobilska, elektrotehnička i elektronička industrija. Takav gospodarski uspjeh pravo je čudo budući da je Japan siromašan sirovinama neophodnim za navedene industrijske grane.
Japan je najveći izvoznik čelika u svijetu te najveći proizvođač brodova i automobila. Jedna od najuspješnijih industrijskih grana je automobilska industrija koju predvodi šest velikih kompanija koje imaju brojne proizvodne pogone širom svijeta. To su Toyota,Honda, Nissan, Mitsubishi, Mazda i Suzuki. Japan je također i proizvođač najrazličitijih električnih i elektroničkih aparata poput televizora, videokamera, telefona, mobitela, računala. Japan drži velik dio tržista razmjene visoke tehnologije kao što su: poluvodiči, industrijke kemikalije te dijelovi strojeva. Graditeljstvo je dugo jedna od najvećih industrija Japana s pomoću vladinih ugovora s privatnim sektorom. Robotika je velika ekonomska snaga, Japan posjeduje 410,000 od svjetskih 720,000 radnih robota. Uslužni sektor broji do dvije trećine totalnog ekonomskog dobitka. Bankarstvo, osiguranje, posjedi, nekretnine, prijevoz i telekomunikacije su sve glavne industrije.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
S blizu 130 milijuna stanovnika Japan je deseta zemlja svijeta. Po sastavu stanovnika je vrlo homogeno zbog stroge politike doseljavanja, odnosno 99% su Japanci, narod koji pripada mongolskoj rasi. Oko 15 000 pripadnika naroda Ainu, za koje se smatra da su prastanovnici Japana i koji su se na S povlačili pred doseljenicima s kontinenta, živi na Hokkaidu, drugdje su nestali miješanjem. Od ostalih naroda najbrojniji su Korejci, potomci doseljenika (često prisilnih) iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, zatim Kinezi, Filipinci, Brazilci, Amerikanci. Službeni jezik je japanski, koji pripada altajskoj skupini jezika (srodan korejskom), a među mnogobrojnim dijalektima potkraj 19. stoljeća za standardni jezik određen je tokijski.
Piše se kombinacijom kineskih znakova (pismo preuzeto u 4. st.; dotad japanski jezik nije imao pisanu formu) i dvaju slogovnih pisama (hiragana i katakana) nastalih u 9. stoljeću. U školama se uči i pisanje japanskog jezika latiničnim pismom. U japanski jezik prodrle su (izmijenjene) mnogobrojne riječi iz engleskog jezika. Osim vrlo visoke opće gustoće naseljenosti, Japan karakterizira velika suprotnost pojedinih područja, jer 90% stanovništva živi u priobalnim nizinama koje čine manje od 20% teritorija. 80% stanovništva je također nastanjeno u gradovima posljedicom migracije seoskog stanovništva u gradove ,zbog brze industrijalizacije tijekom 20. stoljeća.
Istodobno, planinska unutrašnjost i veći dio Hokkaida razmjerno su rijetko naseljeni. Na Hokkaidu gustoća naseljenosti iznosi o. 70 st./km2 (budući da u Sapporu živi više od polovine stanovništva, najveći dio otoka još je rjeđe naseljen), na sjev. Honshūu o. 150 st./km2, u tokijskoj regiji o. 6000 st./km2, a još desetak prefektura ima više od 500 st./km2. Oko četiri petine st. živi u gradovima.Najgušće si naseljene nizine na istočnoj obali Honshua između Tokija i Kobea s 1200 st/km2,a kako je i rečeno vrlo rijetko su naseljeni planinski predjeli. Najveći je Tōkyō (Tokio) s više od 8 mil. stanovnika. Ostali veći gradovi:Yokohama (3 545 000 st.), Ōsaka (2 593 600 st.), Nagoya (2 187 600 st.), Sapporo (1 870 648 st.), Kobe (1 520 800 st.),Kyoto (1 460 900 st), Fukuoka (1 381 800 st) i dr., ukupno 30-ak gradova većih od pola mil. st. Naglim rastom gradovi su se širili i srastali tvoreći neprekinuta urbanizirana područja tzv.aglomeracije. Procjenjuje se da u metropolitanskom području Tōkyja živi više od 32 mil. st. Ostale veće aglomeracije: Ōsaka–Kōbe–Kyōto (17,5 mil. st.), Nagoya (8,7 mil. st.), Fukuoka–Kita-Kyūshū (4,2 mil. st.) i dr. Stanovništvo se vrlo brzo povećavalo između 1870. i 1970, s o. 30 mil. na više od 100 mil. Nakon 1970. stopa rodnosti bitno se smanjila pa je danas prir. promjena spora (prosj. 1980–2002: 4‰) i dalje se smanjuje (2002. stopa rodnosti 10‰, smrtnosti 8,5‰). Zbog visokog standarda života, životni vijek premašuje 80 g., a niska rodnost uzrokom je nepovoljne dobne strukture stanovništva.
Polovica st. starija je od 42 g., mlađih od 15 g. je 14,3%, a starijih od 65 g. 18%. Prema procjeni demografa Japan će do 2025.godine imati 120 mil.stanovnika,a 2050. godine samo 100 mil. budući da je stopa prirodnog prirasta samo 0,08%. Potkraj 19. stoljeća počela je snažna emigracija, najprije u Sjevernu i Južnu Ameriku, poslije na Tajvan, u Koreju iMandžuriju, ali je s gosp. razvojem u XX. st. prestala. Manjak radne snage, posebice za slabije plaćene poslove, nadoknađuje se stranim radnicima. Po vjerskoj pripadnosti Japanci su većinom podjednako budisti i šintoisti, a o. 15% st. pripada drugim religijama (među ostalim 1% kršćana). Obrazovni sustav dobro je razvijen, obvezno školovanje traje 9 g., nepismenog st. manje je od 1%, a više od 20% st. ima visoku stručnu spremu. Zahvaljujući dobroj ishrani i vrlo kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti očekivana životna dob je 80 godina, što je najdulje na svijetu.
Kultura[uredi VE | uredi]
- Japanska mitologija
- Haruki Murakami, popularni suvremeni japanski pisac i prevoditelj
- Jošikava Eiđi, popularni japanski pisac
- Dan osnutka nacije
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ Official Japan Statistics Bureau estimate. pristupljeno 2010-12-29
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Japan |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Japan |
 | Pogledajte rječničku natuknicu Japan u Wječniku, slobodnom rječniku. |
| ||||||||||||||
Nema komentara:
Objavi komentar