Čad

Čad je država u središnjoj Africi bez izlaza na more. Graniči s Libijom na sjeveru, Sudanom na istoku, Srednjoafričkom Republikom na jugu,Kamerunom na jugozapadu te Nigerijom i Nigerom na zapadu. Čad ima površinu od 1.284.000 km² na kojoj živi 10.329.208 stanovnika (procjena 2009.)

Zemlja je donedavno bila među najsiromašnijima na svijetu, dijelom i zbog dugotrajnog građanskog rata etničko-vjerskih frakcija (na sjeveru je glavna religija islam, a na jugu kršćanstvo i animizam, iako su međusobno sukobljavale i pojedine sjeverne frakcije). U 2004. započelo se s izvozom sirove nafte, što bi u budućnosti moglo donijeti značajno povećanje nacionalnog bogatstva. BDP je u 2004. bio 1.600 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u, s povećanjem od 38% u odnosu na 2003. Prvi predsjednik bio je Francois Tombalbaye.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest[uredi VE | uredi]

U 7. tisućljeću pr.Kr. klimatski uvjeti pogodovali su naseljavanju prvih ljudi u području današnjeg sjevernog Čada i populacije se područja znatno povećala. Zbog toga se u Čadu nalaze neke od najpoznatijih arheoloških nalazišta. Prva poznata civilizacija u tom području je bila kultura Sao, koju je zamijenilo Carstvo Kanema, prvo i najduže carstvo u čadskom dijelu pojasu Sahela potkraj prvog tisućljeća. Snaga Kanema i ostalih carstva nakon njega, proizlazila je iz kontrole saharskih trgovačkih puteva u regiji.

Francuska kolonijalna ekspanzija dovela je do potpune kontrole nad područjem do 1920. i priključivanja područja koloniji Francuska Ekvatorijalna Afrika. Francuska vlast Čad je tretirala kao nevažan izvor nestručne radne snage i sirovog pamuka, te je vladala neučinkovito, pa čak u sjevernom dijelu zemlje vlast je bila samo nominalno.

Poslije drugog svjetskog rata Čad je dobio status francuskih prekomorskih teritorija, a neovisnost je stekao 11. kolovoza 1960.g.

Prvi predsjednik je bio François Tombalbaye koji je nakon dvije godine na vlasti zabranio sve oporbene stranke, a njegova autokratska vlast dovela je do građanskog rata 1965. g. Tombalbaye je svrgnut s vlasti i ubijen 1975.g. ali su se sukobi i dalje nastavili.

Godine 1979. pobunjeničke snage osvojile su glavni grad, došlo je do raspada središnje vlasti, te su se brojne vojne frakcija borile za vlast, svaka upravljajući svojim dijelom države. To je dovelo do kolapsa francuskog utjecaja na državu, što je Libija iskoristila kao priliku za uključivanje u sukob. Libijsku vojsku na području Čada iskoristio je Hissène Habré, ujedinivši frkacije protiv zajedničkog neprijatelja, pobijedio, osvojio vlast i uveo diktaturu u kojoj je prema procjenama ubijeno 40.000 ljudi. S vlasti ga je svrgnuo general Idriss Déby 1990. godine. Déby je pokušao pomiriti brojne zaraćene frakcije i ponovno uveo višestranačje. Referendumom 1996. usvojene je novi ustav, na izborima za predsjednik je pobjedio Déby, a nakon pet godina osvojio i drugi mandat. Godina 2003. počela je eksploatacijanafte, što je dalo nadu u bolju budućnost Čada. Međutim izbio je novi građanski rat nakon što je Deby izmjenio ustav kako bi mogao dobiti i treći predsjednički mandat. Deby je pobjedio na izborima 2006. koje je oporba bojkotirala.

Politička podjela[uredi VE | uredi]

Od veljače 2008. Ćad je podijeljen u 22 regije. Svakom regijom upravlja guverner kojeg imenuje predsjednik Čada. Regije su:

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Prema istraživanjima UN-a Čad je peta zemlja po siromaštvu u kojoj oko 80% stanovnika živi ispod crte siromaštva. Bruto domaći proizvod je za 2005. procijenjena na oko 1500 američkih dolara.

Preko 80% stanovnika Čada živi od poljoprivrede. Uzgoj biljaka i domaćih životinja ovisi značajno o klimi. Pamuk je primarni izvozni proizvod, dok se velika sredstva ulažu u istraživanje naftnih rezervi, te izgradnju prateće industrije i infrastrukture.

Uslijed dugogodišnjeg građanskog rata godine 1987. u Čad su bile asfaltirana samo 30 km cesta, dok je do 2004. povećan na 550 km. Jedina međunarodna zračna luka nalazi se u glavnom gradu po kojem je i dobila ime - zračna luka N'Djamena. Čad ima samo 14000 fiksnih telefonskih linija, struju ima 15% stanovnika glavnog grada i 1,5% stanovnika države.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Čada

U Čadu nalazimo oko 200 različiti etničkih grupa, te iako je kolonijalna i samostalna vlast pokušala nametnuti nacionalni identitet, za većinu stanovnika Čad lokalna i regionalna zajednica najvažniji je utjecaj nakon najbliže rodbine.

Prema procjenama iz 2005. 25,8% stanovnika Čada živi u urbanim područjuma, dok 74,8% u ruralnim područjima. Stanovnišvo Čada je mlado, procjenjuje se da je 47.3% stanovnika mlađe od 15 godina, očekivana životna dob je 47,2 godine. Stanovništvo je nejednako raspoređeno, na sjeveru zemlje gustoća naseljenosti je 0,1/km², dok polovica stanovištva živi u južnoj petini područja države. Urbani život je ograničen na glavni grad, ostala veća naselja su Sarh, Moundou, Abéchéi Doba koja su manje urbana od glavnog grada ali ga ubrzano sustižu.

Poligamija je česta, te oko 40% žena živi u takvoj zajednici, iako zakon zabranjuje takvu zajednicu. Često je i nasilje nad ženama posebice skaćenje ženskih spolnih organa koje je zabranjeno, ali je duboko uvriježeno u tradiciji, te se smatra da oko 45% žena u Čadu su podvrgnute ovom postupku.

Prema popisu iz 1993.g. u Čadu 54% stanovika su muslimani, 20% rimokatolici, 14% protestanti, 10% animisti i 3% ateisti. Većina mulsimana Čada slijede sufizam (lokalni naziv Tijaniyah), a najviše naseljavaju sjeverne i istočne dijelove Čada. Kršćanstvo su u Čad doveli francuzi, a kršćani žive najviše na jugu zemlje.

Najpopularniji sport u Čad je nogomet, a mnogi od nogometaša nastupaju u francuskim klubovima. Uz nogomet popularni sukošarka i hrvanje.

[otkrij] v · r · u Države u Africi

[otkrij] v · r · u Frankofonija

[otkrij] v · r · u Organizacija islamske suradnje

Novosti Sveta

utorak, 1. ožujka 2016.

Čad

Čad

Sadržaj

Povijest[uredi VE | uredi]

Politička podjela[uredi VE | uredi]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nema komentara:

Objavi komentar