Više od 4/5 teritorija čine slabo naseljene ravnice, dijelovi velike Turanske nizine: na krajnjem zapadu Uzbekistanu pripada dio Ustjurtske visoravni i južna polovica
Aralskog jezera (teško onečišćenog u doba Sovjetskog Saveza), a u središnjem dijelu nalazi se pustinja Kizilkum. Na istoku zemlje nalaze se planine, dijelovi
Tien Šana, te Gissara i Alaya, u čijim podnožjima živi većina stanovništva. Najviši vrh je Beštor, 4.300 m.
Zapadni dio države zauzima autonomna republika
Karakalpačka.
Na području današnjeg Uzbekistana i okolnih zemalja postojale su u prvom tisućljeću prije Krista države Sogdiana i Baktrija koje su u doba Ahemenida dospjele pod vlast
Perzijskog Carstva. U 8. stoljeću poslije Krista
Arapi su donijeli
Islam, a u 13. st. zemlja je bila dio države
Džingis-kana. Uzbečka plemena, porijeklom turkijsko-mongolska, doselila su se na ovaj prostor u 15. i 16. stoljeću pod vlašću Abu'l-Hayr kana i njegovog unuka Muhameda Šajbanija čiji su nasljednici, dinastija Šajbanida, vladali do početka 17. stoljeća. Naslijedili su ih Aštarhanidi (Astrahanidi) pod čijom je vlašću snaga države opadala, pa je područje Uzbekistana tijekom 18. stoljeća podijeljeno na tri kanata:
Hiva (jugoistočno od Aralskog jezera),
Buhara i
Kokand (u Ferganskoj dolini).
U drugoj polovici 19. stoljeća kanate je zauzelo
Rusko Carstvo, a nakon oktobarske revolucije
1917. Središnja Azija bila je poprište pobune anti-boljševičkih gerilaca
Basmači koja je ugušena tek sredinom 20-ih. Uzbečka Sovjetska Socijalistička Republika proglašena je
1924.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza i neovisnosti u zemlji su nastavili vladati vođe komunističke partije s kraja sovjetskog perioda, među kojima je i predsjednik Islam Karimov. Otvoreno suprotstavljanje vlastima se ne tolerira. U 1999. i 2004. u Uzbekistanu se dogodilo nekoliko terorističkih napada za koje vlasti okrivljuju radikalne islamiste.
Uzbekistan je najmnogoljudnija od bivših sovjetskih republika Središnje Azije. Većinu stanovništva čine
Uzbeci, turkijski narod čija je religija tradicionalno sunitski
Islam. Broj
Tadžika, prve po veličini nacionalne manjine, je sporan, a iznosi od 5 do 30% stanovništva. U zemlji žive i
Rusi (5,5%), te značajna
korejska zajednica, rezultat
Staljinovog prisilnog preseljenja u doba
drugog svjetskog rata.
Razvoj gospodarstva koče uplitanje države, restriktivni trgovinski propisi i nekonvertibilnost domaće valute udružena s visokom inflacijom.
Poljoprivreda još uvijek dominira, a najvažnija grana je uzgoj
pamuka. Značajan je i izvoz
zlata te
zemnog plina.
BDP je u 2003. bio 1.700
USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
- Sestrinski projekti
Nema komentara:
Objavi komentar