Madagaskar
Ovo je glavno značenje pojma Madagaskar. Za druga značenja, pogledajte Madagaskar (razdvojba). |
Repoblikan'i Madagasikara République de Madagascar | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Geslo Tanindrazana, Fahafahana, Fandrosoana (malgaški: Domovina, sloboda, napredak) | |||||
Himna Ry Tanindraza nay malala ô | |||||
Glavni grad | Antananarivo | ||||
Službeni jezik | malgaški i francuski | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik | Hery Rajaonarimampianina | ||||
- Predsjednik Vlade | Jean Ravelonarivo | ||||
Neovisnost | Od Francuske 26. lipnja 1960. | ||||
Površina | 44. po veličini | ||||
- ukupno | 587.040 km2 | ||||
- % vode | 0,9 % | ||||
Stanovništvo | 56. po veličini | ||||
- ukupno (2004) | 17.501.871 | ||||
- gustoća | 31/km2 | ||||
Valuta | malgaški arijari (5 iraimbilanja) | ||||
Pozivni broj | 261 | ||||
Vremenska zona | UTC +3 | ||||
Internetski nastavak | .mg |
Madagaskar je otočna država u Indijskom oceanu, odvojenaMozambičkim kanalom od jugoistočne Afrike. Istoimeni otok koji čini većinu državnog teritorija četvrti je po veličini u svijetu.
Nacionalni simbol Madagaskara je drvo baobab.
Sadržaj
[sakrij]Zemljopis[uredi VE | uredi]
Madagaskar se sastoji od tri veće zemljopisne cjeline: uske obalne nizine na istoku, gusto naseljene središnje visoravni i šire i brežuljkaste obalne nizine na zapadu. U središnjoj visoravni, te na sjeveru i jugu otoka izdižu sevulkanski planinski masivi (najviši vrh je 2876 m visoki Maromokotro u sjevernom masivuTsaratanani).
Zbog izolacije od ostatka svjetskog kopna na otoku živi oko 5% svih životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, od kojih su 80%endemi.
Rijeka Mangoky, dio je najdužeg vodenog toka na otoku ukupne duljine od 821 km, kojeg čine još rijeka Matsiatra, te rijeka Ihosi do svog izvora.
Povijest[uredi VE | uredi]
Madagaskar je naseljen prije oko 1500 godina, vjerojatno iz jugoistočne Azije. Cijeli proces nije potpuno razjašnjen, ali jezici današnjih stanovnika bliski su jezicima Indonezije i pripadaju malajsko-polinezijskoj skupini. Kasniji doseljenici, pripadnici bantuskih naroda s afričkog kopna i arapski trgovci, ostavili su svoj trag u jeziku i kulturi, ali su uglavnom asimilirani.
Europljani su u 16. stoljeću putujući u Indiju naišli na obalu Madagaskara i osnovali manje trgovačke postaje, ali nisu prodrli u unutrašnjost gdje su se u to vrijeme odvijale borbe pojedinih domaćih država i naroda za prevlast. Od 1680. do 1710. otok je bio poznat kao piratsko gnijezdo. Krajem 18. stoljeća otokom je dominiralo kraljevstvo Merina zahvaljujući trgovini robljems Francuzima. U 19. stoljeću porastao je utjecaj Ujedinjenog Kraljevstva, a sa smjenama domaćih vladara smjenjivala su se i razdoblja modernizacije i izolacije.
Francuska je 1896. godine nakon podjele interesnih sfera u Africi proglasila otok svojom kolonijom. Ubrzan je razvoj gospodarstva; izgrađene su željeznice i luke, uvezene su unosne kulture kava, vanilija i duhan. U 20. stoljeću pojavili su se nacionalistički pokreti, a 1947. izbila je pobuna protiv francuske vlasti koja je krvavo ugušena. Ipak, otok je 1956. dobio široku samoupravu, a 1960. i neovisnost. Prvi izabrani predsjednik bio je Philibert Tsiranana.
Od 1972. do 1986. trajalo je približavanje zemljama Istočnog bloka, a u gospodarstvu je izvršena nacionalizacija i reorganizacija s povećanom ulogom države, s katastrofalnim rezultatima. Nakon kraja hladnog rata održani su 1992. prvi slobodni izbori na kojima je dugogodišnji predsjednik Didier Ratsiraka poražen. Demokracija je donijela i političku nestabilnost jer su reforme provedene na zahtjev MMF-a bile izuzetno nepopularne. Predsjednik Ratsiraka vratio se na vlast1997, a na izborima 2001. ga je porazio Marc Ravalomanana, gradonačelnik Antananarivoa, čiji je glavni cilj oživljavanje gospodarstva.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Stanovništvo se dijeli u dvadesetak srodnih, neoštro ograničenih etničkih grupa od kojih su najbrojniji Merina, čiji je jezik poslužio kao osnova za standardni malgaški. U javnom životu često se koristi i francuski.
Oko polovica stanovnika pripada domaćim religijama. Ostali su većinom kršćani, s nešto muslimana. Među kršćanima ima otprilike podjednako katolika i protestanata.
Etnografija[uredi VE | uredi]
Stanovništvo Madagaskara čine prvenstveno narodi malajsko-polinezijskog porijekla, to su: Antaifasy (Antefasy), Antaimoro(Antemoro), Antaisaka (Antesaka), Antambahoaka, Antandroy, Antankarana, Antanosy, Bara, Betsileo, Betsimisaraka,Bezanozano, Mahafaly, Mikéa (Makoa), Merina, Sakalava, Sihanaka, Tanala, Tsimihety, Vezo, Zafimaniry.
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Madagaskar pripada skupini 20 najsiromašnijih zemalja svijeta. BDP je manji od 250 američkih dolara po stanovniku. Gospodarstvo Madagaskara trpjelo je velike štete zbog nagloga prijelaza na državno-plansko gospodarstvo do čega je došlo nakon revolucije 1975. godine. Danas se gospodarstvo oporavlja, što je posljedica strukturalnih promjena provedenih 1989. godine i povećanja strane pomoći. Francuska je i dalje glavni vanjskotrgovinski partner zemlje. Madagaskar se suočava s teškom demografskom, gospodarskom i ekološkom krizom. Gotovo 3/4 stanovništva uzdržava se samoopskrbnimpoljodjelstvom, a preostale površine su pod šumom i ugljenom i pokrivaju čak 85 % svih potreba za energijom. Rašireno je krčenje šuma, u posljednje vrijeme se provodi masovna sječa, zbog dobivanja drvne građe, te stvaranja plantaža vanilije,kave i pamuka. Uz stranu pomoć je ostvaren napredak u poljoprivredi i prestrukturiranju velikog stranog duga ( 4,18 milijardi$), a ostala je velika ovisnost o izvozu poljoprivrednih proizvoda, pomanjkanje hrane te vrlo loša prometna i druga infrastruktura.
Poljoprivreda[uredi VE | uredi]
Madagaskar ima 3,11 milijuna hektara njiva i trajnih naslaga (5,3 % površine) i 24,2 milijuna hektara travnjaka i pašnjaka (41,3 %). Poljodjelstvom se uzdržava 76 % radne snage (30% bruto društvenog proizvoda), uglavnom samoopskrbom . Za domaće potrebe na prvom mjestu proizvode rižu (2,3 milijuna tona, na više od polovice obradivih površina), nešto manjemanioku, slatki krumpir, taro, banane i kukuruz. Na Madagaskaru je zadivljujući sustav terasastih rižnih polja. Malene površine potpuno su ravne i na najstrmijem terenu, a preko njih se voda ravnomjerno raspoređuje i natapa polja.
Antanifotsy je primjer središta poljoprivrednog kraja u kojem se stanovništvo bavi uzgajem riže, kukuruza i krumpira istočarstvom goveda, svinje i preradom drva (oko 30.000 hektara šuma).
Industrija[uredi VE | uredi]
Industrija zapošljava 2% radne snage i ostvaruje 14 % bruto društvenog proizvoda. Smještena je uglavnom u Antananarivu iAntsirabeu, na visočju, te u lučkim gradovima Antsiranana, Mahajanga i Toamasina. Više od polovice dodane vrijednosti stvara prehrambena industrija ( tvornica šećera, ribljih konzervi, u Antisiranani i Andoanyju, nešto pivovara i manjih tvornicabezalkoholnih pića i biljnih ulja). Ostale industrije su: tekstilna (Antisirabe, Toliari, Mahajangi), industrija papira, duhanska,kemijska (tvornica umjetnih gnojiva i rafinerija nafte u Toamasini) i industrija građevinskog materijala.
|
|
Nema komentara:
Objavi komentar