Dominikanska Republika

(Preusmjereno s Dominikana)

Dominikanska Republika
República Dominicana


Zastava	Grb

Geslo
Dios, patria, libertad
(španjolski, "Bog, domovina, sloboda")

Himna
Quisqueyanos valientes

Državni vrh

- Predsjednik

Danilo Medina

Neovisnost

od Haitija
27. veljače 1844.

Površina

129. po veličini

- ukupno

48.671 km²

- % vode

0,72 %

Stanovništvo

86. po veličini

- ukupno (2011)

10.088.598

- gustoća

208,8/km²

Valuta

dominikanski peso
(100 centavosa)

Pozivni broj

1-809

Vremenska zona

UTC -4

Internetski nastavak

.do

Karta Dominikanske Republike

Dominikanska Republika je država u Karipskom moru. Zauzima dvije trećine istočnog dijela otoka Hispaniola i graniči s Haitijem. Dominikansku republiku često miješaju s Dominikom, također državom u Karipskom moru.

Sadržaj

[sakrij]

Povijest[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Povijest Dominikanske Republike

Otok Hispaniola otkrio je Kristofor Kolumbo 1492. Narod Arawak, koji je naseljavao otok, ubrzo je istrijebljen. Od 1503. Španjolci dovoze na otok crnce, robove. Francuzi i Španjolci su 1697. podijelili otok. 1795. godineŠpanjolska se odrekla svog dijela otoka. Jean Pierre Boyer pod svojom vlašću 1822.-1844. ujedinio je cijeli otok Hispaniola, da bi se 1844. Dominikanska Republika, gdje su u većini bili mulati, se ponovno odvojila. Od 1930. do 1961., diktatorski je vladao Rafael Leonidas Trujillo, sve dok nije ubijen u atentatu 1965. SAD su vojnom intervencijom spriječili da izabrani predsjednik Juan Bosch Gavino zavlada. Rezultat američkog upletanja bila je diktatura Joaquina Vidella Balaguere od 1966. do 1978.

Politika[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Politika Dominikanske Republike

Dominikanska Republika se dijeli na 29 provincija i jedan distrikt (Santo Domingo). Predsjednik republike je i šef države i predsjednik vlade. Predsjednik i potpredsjednik se biraju svake 4 godine. Prvi predsjednik bio je Pedro Santana izabran 1844. godine. Buenaventura Báez bio je predsjednik u pet mandata, Pedro Santana, Ulises Heureaux i Leonel Fernández u tri mandata. Trenutni predsjednik je Danilo Medina izabran na izborima 2012. godine.

Provincije[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Provincije Dominikanske Republike

Dominikanska Republika je podijeljena na trideset i jednu provinciju, dok je glavni grad, Santo Domingo nacionalni distrikt (španjolski: Distrito Nacional). Provincije su prva razina administrativne podjele zemlje.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Dominikanske Republike

Glavni i najveći grad je Santo Domingo. Dominikanska Republika ima kopnenu granicu samo s Haitijem.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Dominikanske Republike

Ekonomija se uglavnom oslanja na turizam. Nezaposlenost je 1999. bila 13,8%.

Demografija[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Demografija Dominikanske Republike

Od ranih 1960-ih velik broj stanovnika emigrirao je u Sjedinjene Američke Države. Dominikanci su danas u SAD-u, od svih nacionalnih manjina, najveća latino skupina.

Dobna struktura:

0-14 godina: 34% (muški 1,486.902; žene 1,422.977)
15-64 godina: 61% (muški 2,609.934; žene 2,518.330)
65 godina i više: 5% (muški 192.254; žene 212.136) (2000., približno.)

Prirodni prirast:1,64% (2000., približno)

Kultura[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Kultura Dominikanske Republike

U Dominikanskoj Republici glavna vjera je katolicizam, a vjerska tolerancija je velika. Ima skoro 500 godina da je izgovorena, ako ne najpoznatija, ali onda zasigurno propovijed koja je dala najznačajniji poticaj promišljanju ljudskih prava. Homiliju je održao član Reda propovjednika, dominikanac Antonio Montesino, upravo na četvrtu nedjelju Došašća 1511. godine. Već je bilo prošlo skoro dva desetljeća od Kolumbova stupanja na tlo Novog Svijeta, koji je kasnije nazvan Amerika. Španjolski konkvistadori su u svom osvajačkom pohodu vršili strašna zlodjela i zločine kada su prvi dominikanci stigli na otok Hispaniola (danas Dominikanska Republika i Haiti) u rujnu 1510. godine. Ta skupina strogo opservantnih španjolskih dominikanaca želi radikalno slijediti Isusa Krista. Govoreći (ne samo današnjim) rječnikom teologije redovništva za njih je mistično i političko nedjeljivo, kontemplacija i akcija su bili jedno. Suočeni sa svakodnevnim prizorima izrabljivanja, mučenja i zlostavljanja domorodaca (Indiosa) podižu glas u obranu njihovih elementarnih ljudskih prava. Programatske riječi o njihovom ljudskom dostojanstvu, te također Indiosima kao "slici Božjoj" izgovorio je doduše jedan subrat (Antonio Montesino, kao starješina zajednice) ali je propovijed bila djelo cijele zajednice ondašnjih sinova sv. Dominika u gradu Santo Domingo. Kao što bilježi njihov subrat, Bartolomeo de Las Casas, braća dominikanci su zajednički promišljala tekst Ivanova evanđelja ("Ja sam glas koji viče u pustinji", Iv 1, 23) i spremila tekst propovijedi. Čak što više, svi članovi zajednice su potpisali tekst propovijedi. Bio je to jedinstveni proročki glas u pustinji kršenja elementarnih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Što sve može zajedništvo – ne samo riječima, nego i zajednica djela.

Tekst propovijedi u cijelosti, kako ju je sačuvao Las Casas:

„Popeo sam se na ovo mjesto kako bih vam nešto priopćio, ja koji sam glas Kristov u pustinji ovoga otoka. Stoga vam je pomno slušati, svim srcem i svim čulima vašim. Ovo što ću vam reći bit će vam posve novo, nešto što vam nikada nitko nije rekao, ovo što ću vam reći bit će u mnogočemu grublje, oštrije, strašnije i opasnije nego što ste ikada mogli zamisliti da će vam itko reći. Ovaj vam glas govori da ste zbog okrutnosti i tiranije kojom se odnosite prema ovim nedužnim ljudima svi u smrtnom grijehu, te da ćete živjeti i umrijeti u grijehu. Recite, s kojim pravom i po kojoj pravdi držite ove Indijance u tako okrutnom i strašnom ropstvu? Tko vas je ovlastio da povedete tako odvratan rat protiv tih ljudi koji su mirno i spokojno živjeli na svojoj zemlji, od kojih ste bezbrojne usmrtili i nanijeli im neviđene patnje? Kako ste ih mogli tako tlačiti i izmoriti, kako ste im mogli uskratiti hranu i ne liječiti njihove rane koje im nanosite prisiljavajući ih na prekomjerni rad, koji ih košta života? Primjerenije rečeno, kako ih možete ubijati, jer dan za danom vade zlato za vas kako biste se vi obogatili? Kakvu brigu iskazujete prema onima koje se poučava u kršćanskom nauku, koji upoznavaju svoga Boga i Stvoritelja, koji primaju krštenje, koji slušaju svetu misu, poštuju dan Gospodnji i svetkovine?

Zar oni nisu ljudi? Zar oni nemaju razumom obdarenu dušu? Niste li dužni ljubiti ih kao same sebe? Zar to ne razumijete? Zar ne osjećate to? Kako možete živjeti u tako dubokom snu i letargiji? Znajte, iz stanja u kojem se vi nalazite ne možete se spasiti ništa bolje nego li Mauri i Turci, koji nemaju vjere u Isusa Krista ili je ne žele prihvatiti.”

(dominikanci.hr)

Jezici[uredi VE | uredi]

Dominikanska Republika ima 4 jezika, od kojih je španjolski nacionalni s 6.890.000 govornika (1995.). Ostala 3 jezika od kojih je jedan znakovni su: haićanski temeljen na francuskom 159.000 (1987). , engleski 8.000 (Holm 1989) i dominikanski znakovni jezik kojim se služi nepoznati broj gluhih osoba^[1].