Havana
Ciudad de La Habana | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| |||
| Nadimak: Ciudad de las Columnas ("Grad stupova") | |||
| Koordinate: 23°8′N 82°23′WKoordinate: 23°8′N 82°23′W | |||
| Država |  Kuba | ||
| Pokrajina | Ciudad de la Habana | ||
| Utemeljena | 1515. | ||
| Utemeljena na današnjoj lokaciji | 1519. | ||
| Osnivač | Diego Velázquez de Cuéllar | ||
| Vlast | |||
| - Vrsta | Gradsko vijeće | ||
| - Gradonačelnik | Juan Contino Aslán (Komunistička Partija KubePCC) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 728,26 km2 | ||
| Visina | 59 m | ||
| Stanovništvo (2010.)popis | |||
| - Grad | 2.135.498 | ||
| - Gustoća | 2.932,3/km2 | ||
| - Područje utjecaja | 3 710 100 | ||
| Vremenska zona | EST (UTC-5) | ||
| - Ljeto (DST) | EDT (UTC-4) | ||
| Poštanski broj | 10xxx-19xxx | ||
| Pozivni broj | (+53) 7 | ||
| Zemljovid | |||
 Položaj Havane na Kubi | |||
Havana (špa. La Habana [la a'ßana], službeno Ciudad de La Habana[1]) je glavni grad, najveća luka i vodeći trgovački centar Kube. Grad, jednu od 14 kubanskih provincija, nastanjuje 2,2 milijuna stanovnika,[2] a šire gradsko područje oko 3 milijuna, što Havanu čini najvećim gradom na Kubi i u Karipskoj regiji. Grad se većinom prostire zapadno i južno od zaljeva, koji je s otvorenim morem povezan uskim tjesnacem, podijeljenim na tri glavne luke: Marimelena, Guanabacoa, i Atarés. Rijeka Almendares teče gradom od juga prema sjeveru i utječe u Floridski prolaz nekoliko kilometara zapadno od zaljeva.
Španjolski kralj Filip II dodijelio je Havani status grada 1592.,[3] dok je kraljevski dekret iz 1634. priznao važnost grada službenim imenovanjem Havane "Ključem Novog svijeta i bedemom Zapadne Indije."[4] Španjolci su započeli izgradnju fortifikacija, te je 1553. rezidencija guvernera izSantiaga de Cuba na istoku otoka, preseljena u Havanu, od tada de facto glavni grad Kube. Važnost lučkih utvrđenja rano je prepoznata budući da su u 16. stoljeću engleski, francuski i nizozemski pomorski pljačkaši napadali grad.[5] Potapanje američkog bojnog broda Maine u luci Havane 1898., bio je izravni povod španjolsko-američkog rata,[6]kojim je na Kubi završena španjolska vladavina.
Havana je tradicionalno bila poznata kao turistički centar svjetskog glasa, mjesto bogatog kulturno-povijesno-arhitektonskog nasljeđa i po tradicionalnoj proizvodnji duhanskih proizvoda i alkoholnih pića. Suvremena Havana sjedište je kubanske vlade, više ministarstava, te poslovno središte.
Stara Havana (La Habana Vieja), koja sadrži jezgru izvornog grada Havane, najbogatija je zbirka kolonijalne arhitekture Latinske Amerike. Lokacija starih gradskih zidina sukladna je međama Stare Havane, koja sadrži oko 3000 zgrada.[5] Stara Havana s fortifikacijama uvrštena je napopis Svjetske baštine UNESCO-a 1982.[7]
Sadržaj
[sakrij]Povijest[uredi VE | uredi]
- Glavni članak: Povijest Havane
- Vidi još: Povijest Kube
Osnivanje Havane[uredi VE | uredi]
Područje gdje se danas nalazi Havana, prvi su puta posjetili Europljani za vrijeme ekspedicije Sebastiána de Ocampa, za kojeg se vjeruje da je 1509. prvi oplovio Kubu.[8] Ubrzo potom, 1510., prvi španjolski kolonisti stigli su na Kubu s Hispaniole, i započeli naseljevanje otoka.
Konkvistador Diego Velázquez de Cuéllar osnovao je Havanu 25. kolovoza 1515., na južnoj obali otoka, kraj današnjeg grada Batabanó. Između 1514. i 1519., grad je imao najmanje dva različita naselja. Svi pokušaji da se grad utemelji na južnoj obali Kube, propali su. Kasnija lokacija grada kraj vrlo dobre luke na ulasku u Meksički zaljev, s jednostavnim pristupomGolfskoj struji, glavnom oceanskom tijeku kojeg su moreplovci slijedili na putovanjima iz Amerikeu Europu, dovela je do ranog razvoja Havane kao glavne luke u španjolskih kolonija u Novom svijetu. Karta Kube iz 1514., prikazuje Havanu na ušću rijeke Onicaxinal, na južnoj obali otoka. Drugo naselje bilo je La Chorrera, u današnjoj četvrti Puentes Grandes, kraj rijeke Almendares.
Konačno naselje, šesti grad kojeg su Španjolci osnovali na otoku, Pánfilo de Narváez nazvao jeSan Cristobal de la Habana. Naziv je kombinacija imena sveca zaštitnika grada San Cristóbal, iHabana, nepoznatog značenja, možda izvedenica od Habaguanex, imena indijanskog poglavice koji je kontrolirao to područje. Legenda kazuje da je Habana bilo ime Habaguanexove lijepe kćeri,[9] ali ne postoje povijesni izvori koji bi tu verziju potvrdili.
Havana je preseljena na današnju lokaciju kraj luke tada nazivane Puerto de Carenas (doslovno, luka gdje se čamci izvlače na obalu), 1519. Razlog preseljenja bila je kvaliteta prirodne luke, u kojoj je i danas smještena luka Havane. Bartolomé de las Casas zapisao je:
...jedan od brodova, ili oba, morali su biti popravljeni, što znači obnoviti ili popraviti dijelove ispod vode, i staviti katran i vosak u njih, te smo ušli u luku koju sada nazivamo Havana, gdje su izvučeni na obalu te se luka naziva de Carenas. Zaljev je vrlo dobar i može primiti mnogo brodova, kojeg sam posjetio nekoliko godina nakon otkrića... malo ih je u Španjolskoj ili drugdje u svijetu koji su mu ravni...[8]
Ubrzo nakon osnivanja prvih gradova na Kubi, otok je služio uglavnom kao baza za osvajanje (Conquista) drugih zemalja.Hernán Cortés organizirao je svoju ekspediciju u Meksiko s Kube, koja u prvim godinama nakon otkrića, nije donijela trenutno bogatstvo konkvistadorima, jer siromašna zlatom, srebrom i dragim kamenjem, te su se mnogi naseljenici preselili u Meksiko i Južnu Ameriku, zemlje koje su tada bile otkrivane i kolonizirane. Legende o Eldoradu i Sedam gradova Ciboleprivlačile su mnoge pustolove iz Španjolske i španjolskih kolonija, što je Havanu i ostatak Kube ostavilo uglavnom nenaseljenima.
Pirati i La Flota[uredi VE | uredi]
Havana je izvorno bila trgovačka luka, te je trpila redovne napade bukanira, pirata i francuskih gusara. Prvi napad izveo je francuski gusar Jacques de Sores 1555., koji je lako zauzeo grad, opljačkao ga i spalio do temelja, iako je otišao bez da se dokopao ogromnog bogatstva kojeg se nadao pronaći u Havani. Takvi napadi uvjerili su španjolsku krunu da financira izgradnju prvih utvrđenja u većim gradovima, ne samo kao mjeru protiv pirata i gusara, već i radi vršenja veće kontrole nad trgovinom sa Zapadnom Indijom i ograničavanja raširenog krijumčarenja i crnog tržišta, koji su se razvili radi trgovačkih restrikcija koje je nametnula Casa de Contratación u Sevilli (krunska trgovačka kuća koja je držala monopol na trgovinu u Novom Svijetu).
Radi suzbijanja piratskih napada na konvoje galijuna na putovanjima za Španjolsku s tovarima dragocijenosti iz Novog Svijeta, španjolska je kruna odlučila zaštiti brodove koncentrirajući ih u jednu veliku flotu, koja bi prelazila Atlantski ocean kao grupa. Jedinstvenu trgovačku flotu lakše je mogla zaštiti španjolska armada, te su nakon kraljevskog dekreta iz 1561., svi brodovi na putu za Španjolsku morali okupiti flotu u Zaljevu Havana. Brodovi su pristizali od svibnja do kolovoza u očekivanju boljih vremenskih prilika, te je flota isplovljavala za Španjolsku u rujnu.
To je prirodno poticalo trgovinu i razvoj susjednog grada Havane (skromna villa u to vrijeme). Dobra s kojima se trgovalo u Havani uključuju zlato, srebro, vuna alpake s Anda, smaragdi iz Kolumbije, mahagonij s Kube i Gvatemale, koža iz Guajire,začini i bojila iz Campechea, kukuruz, manioka i kakao. Tisuće brodova okupljenih u gradskoj luci također su poticali i poljoprivredu i manufakturu, radi potrebnih opskrbi vodom, hranom i drugim proizvodima potrebnim za preplovljavanje oceana. 1563., Capitán General (španjolski guverner otoka) premjestio je svoju rezidenciju iz Santiago de Cuba u Havanu, radi tadašnjeg porasta značaja i bogatstva Havane, što je neslužbeno potvrdilo status glavnog grada otoka.
20. prosinca 1592., španjolski kralj Filip II. dodijelio je Havani status grada. Kasnije, grad će od španjolske krune službeno biti proglašen "Ključem Novog svijeta i bedemom Zapadne Indije". Izgrađene su snažne fortifikacije radi obrane grada, na zapadnom ulazu u zaljev utvrda San Salvador de la Punta, na istočnom Castillo de los Tres Reyes Magos del Morro, dok je u centru grada izgrađen Castillo de la Real Fuerza, koji je služio i kao rezidencija guvernera dok nije izgrađena palača De los Capitanes Generales. U to vrijeme izgrađene su i obrambene kule La Chorrera i San Lázaro.
17. - 19. stoljeće[uredi VE | uredi]
Havana se snažno razvila u 17. stoljeću. Nove zgrade podignute su korištenjem najdostupnijih materijala na otoku, uglavnomdrvom, kombinirajući razne iberske arhitektonske stilove, ali i obilnim korištenjem kanarskih karakteristika. Za vrijeme tog perioda izgrađeni su također i javni spomenici i religiozne institucije, kao samostan Sv. Augustina, utvrda El Morro, kapelaHumilladero, fontana Dorotea de la Luna u La Chorrera, crkva Svetog Anđela, bolnica Svetog Lazara, samostani Svete Tereze i Svetog Filipa Nerija.
Godine 1649. teška epidemija dovedena iz Cartagene u Kolumbiji, pogodila je trećinu stanovništa Havane. 30. studenog 1665., kraljica Marijana Austrijska, udovica Filipa IV., odobrila je grb Kube,[10] koji je kao simbolične motive preuzeo prve tri tvrđave u Havani: Real Fuerza, El Morro i San Salvador de la Punta. Štit je također prikazivao zlatni ključ kao simbol "Ključa zaljeva". 1674., započeli su radovi na gradskim zidinama, dovršenim do 1740. godine.
Tiskara je osnovana 1724. godine.[11] Sredinom 18. stoljeća, Havana je imala više od 70 000 stanovnika,[3] te je bila treći najveći grad u Amerikama, iza Lime i Méxica, ali ispred Bostona i New Yorka.
Godine 1762., Grad su osvojili Britanci za vrijeme sedmogodišnjeg rata. 6. lipnja te godine, britanska je flota, u sastavu od 50 brodova i preko 11 000 ljudi, u zoru uplovila u Kubanske vode i iskrcala se istočno od Havane. Napadači su zauzeli uzvisinu, poznatu kao La Cabaña, na istočnoj strani luke i započeli bombardiranje obližnje utvde El Morro i samog grada. Nakog dvomjesečne opsade, El Morro je bio napadnut i zauzet 30. sprnja 1762. Grad se formalno predao 13. kolovoza, te je za Veliku Britaniju gradom upravljao George Keppel.[12] Premda su Britanci u borbama izgubili samo 560 ljudi, više od polovice njihovih snaga pomrlo je radi bolesti, većinom žute groznice.
Britanci su odmah započeli trgovinu sa svojim sjevernoameričkim i karipskim kolonijama, pokrenuvši brzu preobrazbu kubanskog društva. Hrana, konji i druga dobra preplavila su grad, te je tisuće robova izzapadne Afrike dovedeno na otok za rad na plantažama šećera. Premda je Havana, koja je postala treći najveći grad novog svijeta, započela razdoblje održivog razvoja i snažnijih veza sa Sjevernom Amerikom, britanska okupacija nije potrajala. Pritisci trgovaca šećerom iz Londona, koji su strahovali od pada cijena šećera, prisilili su niz pregovora sa Španjolcima oko kolonijalnih teritorija. Manje od godine dana nakon zauzimanja Havane, pariškim mirom završen je sedmogodišnji rat. Ugovorom je Britancima dana Florida u zamjenu za Kubu, na preporuku Francuza, koji su savjetovali da bi odbijanje te ponude moglo za Španjolce rezultirati gubitkom Meksika i većine Južne Amerike u korist Britanaca.
Nakon povratka, Španjolci su Havanu probrazili u najsnažnije utvrđeni grad u Amerikama, te je započela izgradnja utvrde San Carlos de la Cabaña, najveće španjolske fortifikacije u Novom svijetu. Izgradnja je trajala 11 godina i zahtjevala je ogromna financijska sredstva, ali po dovršenju tvrđava se smatrala neosvojivom i neophodnom po obranu Havane. Bila je opremljena velikim brojem topova izlivenih uBarceloni. Također, izgrađene su i druge fortifikacije: dvorac Atarés za obranubrodogradilišta u unutarnjoj luci, dok je dvorac El Príncipe čuvao grad sa zapada. Nekoliko topovskih bitnicalociranih duž zaljevskog kanala (među kojima i bitnice San Nazario i Doce Apóstoles), definitivno su utvdile obranu luke.
Katedrala u Havani izgrađena je 1748. kao isusovačka crkva, te je nakon protjerivanja Isusovaca sa španjolskih teritorija 1767. pretvorena u crkvu Parroquial Mayor. 1788. formalno je postala katedralom. Između 1789. i 1790., Kuba je rapodijeljena u individualnu biskupiju Rimokatoličke Crkve. 15. siječnja 1796., ostaci Kristofora Kolumba dovedeni su na otok iz Santo Dominga, gdje su ostali do 1898., kada su premješteni u katedralu u Sevilli, nakon španjolskog gubitka Kube.
Havansko brodogradilište El Arsenal bilo je izuzetno aktivno zahvaljujućima obilnim količinama drva u blizini grada. Španjolski brod Santísima Trinidad, izgrađen u Havani 1769., bio je najveći ratni brod tog doba, dugačak 62 metra, s tri palube i 120 topova,[13] kasnije nadograđen na četiri palube sa 144 topa. Potopljen je nakon bitke kod Trafalgara 1805. Troškovi izgradnje broda bili su 40 000 pesos fuertes, što ilustrira važnost arsenala u to vrijeme, u usporedbi s 26 milijuna pesos fuertes i 109 izgrađenih brodova za vrijeme aktivnosti arsenala.[14]
Kako je trgovina između Kariba i Sjeverne Amerike početkom 19. stoljeća rasla, Havana je postala napredan i otmjen grad, u čijim su kazalištima nastupali neki od najistaknutijih glumaca svog doba, te je prosperitet rastuće srednje klase doveo do izgradnje skupocjenih novih zdanja. Za vrijeme tog perioda, Havana je postala poznata kao Pariz Antila.[15]
U 19. stoljeću grad je posjetio Alexander von Humboldt, koji je bio impresioniran vitalnošću luke. 1837. izgrađena je prva željeznička pruga,[16] potez od 51 kilometra između Havane i Bejucala, korištena na prijevoz šećera. S time je Kuba postala peta zemlja u svijetu koja je dobila željeznicu, i prva hispanofonska. Kroz 19. stoljeće Havana je obogaćena izgradnjom raznih kulturnih institucija, kao kazalište Gran Teatro de La Habana, jedno od najraskošnijih u svijetu, Liceo Artístico y Literario i kazalište Coliseo.
Godine 1863. gradske zidine su porušene kako bi se metropola mogla proširiti. Krajem stoljeća, dobrostojeće klase preselile su se u četvrt Vedado, kasnije prema četvrti Miramar, a danas još zapadnije u Siboney. Također krajem 19. stoljeća, Havana je svjedočila posljednjim danima španjolskog kolonijalizma u Americi, kojemu je definitivno došao kraj kada je američki bojni brod USS Maine potopljen u luci, dajući toj zemlji povod za invaziju otoka. 20. stoljeće je za Havanu, i sukladno Kubu, započelo pod američkom okupacijom.
Republikanski i post-revolucionarni period[uredi VE | uredi]
Za vrijeme republike, od 1902. do 1959., grad je doživio novu eru razvoja, te su se industrija i trgovina brzo razvijali. Kuba se oporavila od ratnih razaranja i postala imućna zemlja s trećom najvećom srednjom klasom na zapadnoj polutci, dok je glavni grad Havana postao poznat kao Pariz Kariba. Značajna je bila građevinska industrija, te su stambene zgrade namjenjene novoj srednjoj klasi, kao i palače za kubanske magnate, brzo rasle. Brojni luksuzni hoteli, igračnice i noćni klubovi izgrađeni tijekom 1930-ih služili su cvatućoj turističkoj industriji, u snažnom rivalstvu s Miamijem. Tridesetih godina, organizirani kriminal primjetio je potencijal noćnog života i igračnica u Havani, te su neki od čuvenih gangstera, kao Santo Trafficante, Jr., Meyer Lansky i Lucky Luciano, direktno upravljali hotelima i noćnim klubovima u Havani. U to doba Havana je postala privlačno egzotično središte s nizom manifestacija od nautičkih natjecanja i Grand prix automobilističkih utrka[17] do glazbenih predstava. Spektakularni razvoj i mogućnosti koje je nudila Kuba uopće i posebno Havana, doveli su do značajne imigracije.[18] Za vrijeme republike, Kuba je primila milijune imigranata iz svih dijelova svijeta, najviše Španjolaca, te se danas procjenjuje da jedna četvrtina Kubanskog stanovništva potječe od španjolskih imigranata.
U Havani, koja je tada stvarala veće prihode od Las Vegasa u Nevadi, djelovalo je 135 kinematografa, više od Pariza ili New Yorka.[19] 1958. 300 000 američkih turista posjetilo je grad.[20] Mnoge zvijezde filma i glazbe posjetile su Havanu, između ostalih i Frank Sinatra, Ava Gardner, Marlene Dietrich i Gary Cooper, dok je jedan od najpoznatijih posjetitelja i stanovnika bio američki pisac Ernest Hemingway, koji je izjavio: "u ljepoti, samo Venecija i Pariz prestigli su Havanu". Hemingway je na Kubi proveo 22 godine svog života, i tamo napisao neke od svojih najpoznatijih knjiga.[21]
Nakon revolucije 1959., komunisti (koji se do tada nisu tako deklarirali) obećali su poboljšati socijalne službe, državnu izgradnju stanova i javnih zgrada; ipak, oskudica koja je pogodila Kubu nakon Castrove nagle nacionalizacije svog privatnog vlasništva i industrije prema strogom komunističkom modelu podržavanom od Sovjetskog Saveza, praćene embargom, posebno je teško pogodila Havanu. Radi toga, većina Havane danas je u lošem stanju. Do 1966. - 1968., kubanska vladanacionalizirala je sve poslove u privatnom vlasništvu, čak do određenih oblika trgovine na malo,[22] te je većina tih zakona i ekonomskih restrikcija na snazi i danas. Havana i Kuba transformirali su se iz zemlje imigracije u jedan od najvećih generatora emigracije u svijetu. Danas oko 15% ukupne kubanske populacije živi u inozemstvu, unatoč državnoj zabrani putovanja.
Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. došlo je do ozbiljne ekonomske recesije, kao i ukidanja obilnih subvencija kojima je Sovjetski Savez pomagao Kubu, te su mnogi smatrali da je to kraj socijalističkog režima na otoku, kao što se dogodilo i sovjetskim satelitskim državama u Istočnoj Europi. Ipak, komunistički režim prevladao je 1990-e, većim djelom zahvaljući međunarodnoj zajednici koja nije prema Kubi primjenila značajnu izolaciju ili pritisak, ili to nije činila uopće.
Nakon višedesetljetne zabrane, socijalistička vlada pojačano se okrenula turizmu kao novom izvoru financija, te je stranim investitorima dozvoljena izgradnja novih hotela i razvoj ugostiteljstva. Paradoksalno, dok su strane investicije dobrodošle, Kubancima nije dozvoljeno sudjelovanje u poslu ili vlasništvo, već samo zapošljavanje na radnim mjestima osoblja. Radi toga i drugih razloga, turistička industrija za vrijeme socijalističke revolucije nije donijela očekivane prihode. Na svom vrhuncu, turisti iz Kanade i zapadne Europe, Kubi su donosili oko 2 milijarde američkih dolara, no taj iznos je od tada znatno opao. Također, radi poticaja turizmu poduzeto je renoviranje starog dijela Havane te je više ulica i trgova od tada obnovljeno,[23] premda se radi veličine grada renoviranje koncentriralo na manje od 10% stare Havane, što znači da je većina grada i dalje u vrlo trošnom stanju.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Grad se većinom proteže zapadno i južno od zaljeva, u koji se ulazi kroz uzak prolaz i koji se djeli na tri glavne luke: Marimelena, Guanabacoa, i Atarés. Sporo tekuća rijeka Almendares teče gradom od juga prema sjeveru i utječe u Floridski prolaz nekoliko kilometara zapadno od zaljeva. Oniža brda na kojima leži grad blago se uzdižu iz dubokog mora. Istaknuta elevacija je 60 m visoki vapnenački greben koji se spušta s istoka i kulminira na uzvisinama La Cabana i El Morro, lokacijama kolonijalnih fortifikacija koje nadgledaju zaljev. Još jedno značajno uzvišenje je brdo na zapadu na kojem se nalaze Univezitet u Havani i prinčevski dvor.
Klima[uredi VE | uredi]
Havana, kao i većina Kube, uživa ugodnu cijelogodišnju tropsku klimu koja je ublažena pozicijom otoka u pojasu pasatnih vjetrova i toplim morskim strujama. Prosječne temperature kreću se od 22 °C u siječnju i veljači do 28 °C u kolovozu. Temperatura rijetko pada ispod 10 °C, dok je najniža zabilježena bila 2 °C u Santiago de las Vegas u općini Boyeros. Padaline su najintenzivnije i lipnju i listopadu, a najslabije od prosinca do travnja, s prosječno 1200 mm godišnje. Uraganipovremeno pogađaju otok, ali uglavnom južnu obalu, te je šteta u Havani manja nego u drugim dijelovima zemlje.
Između 8. i 9. srpnja 2005., južna predgrađa grada direktno je pogodio uragan Dennis, s vjetrovima brzine 160 km/h. Oluja je podigla valove visine 3 m preko obalnog zida u Havani, dok su vjetrovi oštetili neke od trošnih kolonijalnih zgrada. Najmanje 5000 domova bilo je oštećeno u provinciji Havane.[24] Tri mjeseca kasnije, listopada 2005., obalna područja doživjela su teške poplave nakon uragana Wilme. Sljedeća tablica prikazuje prosječne temperature kroz godinu:
| [sakrij]Klimatološki srednjaci za Havanu | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| mjesec | sij | velj | ožu | tra | svi | lip | srp | kol | ruj | lis | stu | pro | godina |
| srednji maksimum, °C | 26 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 32 | 31 | 31 | 29 | 27 | 26 | 28,5 |
| srednja dnevna temperatura, °C | 22 | 22 | 23 | 24,5 | 25,5 | 26,5 | 28 | 27,5 | 27 | 26 | 24 | 22,5 | 24,9 |
| srednji minimum, °C | 18 | 18 | 19 | 21 | 22 | 23 | 24 | 24 | 23 | 23 | 21 | 19 | 21,2 |
| oborine, mm | 63,5 | 68,6 | 45,7 | 53,3 | 99,1 | 182,9 | 106,7 | 99,1 | 144,8 | 180,3 | 88,9 | 58,4 | 1.191,3 |
| Izvor: weather.com[25], 22/6/2008 | |||||||||||||
Gradski pejzaž[uredi VE | uredi]
Stara Havana sa svojim utvrdama
| |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Kuba | |
| Godina uvrštenja: | 1982. (6. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iv, v |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/204UNESCO |
Suvremena Havana može se opisati kao tri grada u jednom: Stara Havana, Vedado, i nove četvrti u predgrađima. Stara Havana, sa svojim uskim ulicama i stršećim balkonima, tradicionalna je rezidencijalna zona, kao i središte jednog dijela trgovina i industrije zabave.
Na zapadu i sjeveru, noviji dio poznat kao Vedado, postao je rival staroj Havani u komercijalnim aktivnostima i noćnom životu. Centro Habana, koji se ponekad smatra dijelom Vedada, uglavnom je trgovačka četvrt između Vedada i stare Havane. Kineska četvrt i Real Fabrica de Tabacos Partagás, jedna najstarijih tvornica cigara na Kubi, također se nalaze u toj zoni.[26]
Obilnije stambene i industrijske četvrti uglavnom se protežu na zapad, među kojima i Marianao, jedan od novijih dijelova grada izgrađen većinom 1920-ih. Ponešto od ekskluzivnosti nekih predgrađa izgubljeno je nakon revolucije radi nacionalizacije mnogih kuća od strane kubanske vlade, iskorištenih za škole, bolnice i vladine urede. Nekoliko privatnih countryklubova preuređeno je u javne rekreacijske centre. Miramar, lociran duž obale zapadno od Vedada, ekskluzivna je zona, s palačama, inozemnim veleposlanstvima, diplomatskim rezidencijama, elitnim trgovinama i uslugama za dobrostojeće strance. International School of Havana, također je locirana u Miramaru.[27]
1980-ih, mnogi predjeli stare Havane, uključujući trg Plaza de Armas, postali su dio zamišljenog 35 godišnjeg, višemilijunskog (u američkim dolarima) projekta obnove. Vlada je nastojala usaditi Kubancima poštovanje prema vlastitoj prošlosti i također Havanu učiniti atraktivniju turistima u skladu nastojanjima poticanja turizma kao izvora strane valute. U proteklih 10 godina, uz stranu pomoć i s podrškom lokalnog povijesničara Eusebija Leala,[28] renovirani su znatni predjeliHabana Vieja, s većinom glavnih trgova (Plaza Vieja, Plaza de la Catedral, Plaza de San Francisco i Plaza de Armas) i značajnijih turističkih ulica (Obispo i Mercaderes) pri dovršenju.
Arhitektura[uredi VE | uredi]
- Kolonijalna i Barokna
Kao glavno tranzitno mjesto između novog svijeta i starog svijeta, kroz Havanu je prolazilo veliko obilje, što je uvjetovalo izgradnju najsnažnijih fortifikacija u Americi. Mnogi primjeri rane arhitekture mogu se vidjeti u vojnim utvrdama. Stara Havana također je bila opasana obrambenim zidovima, čija je izgradnja započela 1674., ali već premašenima po dovršenju 1767.
Utjecaji različitih stilova i kultura vidljivi su u raznolikom nizu maurske, španjolske, talijanske, grčke i rimske arhitekture. Samostan Santa Clara (1638. - 18. stoljeće) dobar je primjer španjolskog stila, u kojem velika dvorana, koja podsjeća na preokrenuti brod, ilustrira umijeće ranih majstora. Katedrala u Havani (1748. - 1777.) koji dominira trgomPlaza de la Catedral (1749.) najbolji je primjer kubanskog baroka. Okružuju je bivše palače grofova Casa-Bayon[29] (1720. - 1746.), markiza Arcos[30] (1746.) i Aguas Claras[31](1751. - 1775.).
- Neoklasična
Havana je jedinstvena radi svojih neusporedivih arkada izgrađenih uglavnom od španjolskih imigranata. Mnogi unutrašnji patio (središnje dvorište zgrada, tradicionalno u španjolskoj i sredozemlju) ostaju slični arhitekturi u Sevilli, Cádizu i Granadi. Neoklasicizam, na kojeg se može naići u cijelom gradu, utjecao je na sve nove zgrade u Havani. Tada su uvedene mnoge urbane značajke, uključući plinsku javnu rasvjetu 1848.,[32] i željeznicu 1837. U drugoj polovici 18. stoljeća, naglo su napredovale proizvodnja kave i šećera, što je znatno utjecalo na razvoj najistaknutijeg arhitektonskog stila u Havani. Mnogi bogatiHabaneros bili su nadahnuti Francuskom, što je vidljivo u interijerima kuća više klase kao palača Aldama, izgrađena 1844., najznačajnije neoklasične rezidencijalne građevine u Havani koja je udarila pečat dizajnu mnogih kuća iz tog doba, s portalima neoklasičnih stupova usmjerenih prema otvorenim prostorima ili dvorištima.[32] Značajni primjeri kasnog neokasicizma u Havani također su El capitolio i Univerzitet u Havani. Kupola Capitolia sa 62 metra visine bila je najviša građevina u gradu i primjer američkog utjecaja u to doba.
Godine 1925., Jean-Claude Nicolas Forestier, upravitelj urbanog planiranja u Parizu, preselio se na pet godina u Havanu radi suradnje s arhitektima i pejzažnim dizajnerima. Njegoj je cilj bio stvoriti skladnu ravnotežu između klasične izgradnje i tropskog pejzaža. Obuhvatio je i povezao gradsku cestovnu mrežu dok je naglasio istaknute znamenitosti. Njegov utjecaj ostavio je snažan otisak na Havani, premda mnoge zamisli nisu bile realizirane radi velike depresije 1929.[32] Za vrijeme prvih desetljeća 20. stoljeća Havana se širila brže nego ikada u svojoj povijesti. Veliko bogatsvo potaknulo je arhitekturu pod stranim utjecajima. Vrhunac neoklasicizma zbio se izgradnjom Vedada, započetog 1859., te je cijela četvrt pokrivena građevinama pravilnih proporcija.
- Art Nouveau, Art Deco i Eklekticizam
Na prelazu iz 19. u 20. stoljeće, Havana, zajedno s Buenos Airesom, bila je u arhitektonskom smislu najznačajniji i najveličanstveniji grad Latinske Amerike. Taj period, poznat kao vacas gordas[33] (debele krave), prikazuje značajne primjere građevina pod utjecajem međunarodnih stilova kao Art Nouveau, Art Deco i Eklekticizam. Predgrađa su se razvila u današnje četvrti poznate kao Miramar, Marianao, Vedado i Playa. Elitni Miramar, uređen po geometrijski zacrtanim planom ulica, uglavnom je naseljen diplomatima i strancima. Željeznički terminal (1912.) dobar je primjer Art Nouveau stila. Zgrada Lopez Serrano, koja je utjecala na mnoge zgrade u Miamiju i Los Angelesu, izgrađena je 1932., nadahnuta Rockefeller centrom u New Yorku prema projektu Ricarda Mire,[34] te je bila prva visoka zgrada na Kubi. Palača Bacardi(1930.), bivše sjedište čuvene kompanije za proizvodnju alkoholnih pića Bacardi, koja se nakon nacionalizacije ranih 1960-ih preselila u Hamilton na Bermudi, jedna je od najznačajnijih građevina u Havani i najbolji primjer Art Decoa.[35] Godina 1929. - 1930., u doba kada je Havana bila prva turistička destinacija za amerikance, prema projektu njujorškog projektnog biroa McKim, Mead, and White,[36] izgrađen je na manjem brežuljku na ulasku u zaljev, Hotel Nacional de Cuba kojeg karakterizira eklektička mješavina arhitektonskih stilova.
- Modernizam
Havana, kao i Las Vegas 1940-ih i 1950-ih, razvila se kao turistička destinacija i centar igračnica. Mnoge visoke uredske zgrade i stambeni kompleksi zajedno s nekoliko hotela izgrađenih 1950-ih, dramatično su promijenili gradski pejzaž. Istaknuti primjeri modernističke arhitekture iz tog doba su hotel Habana Libre (1958.), koji je prije revolucije bio hotel Hilton,[37] i kinematograf La Rampa (1955.).[38] Na projektima u Havani radili su čuveni arhitekti kao Walter Gropius, Richard Neutra i Oscar Niemeyer, dok se na arhitekturi toga doba primjećuju i utjecajiLe Corbusiera i Ludwiga Miesa van der Rohea.
Edificio Focsa (1956.) jedna je od značajnijih građevina u Havani 1950-ih.[39] 35-katni kompleks bio je zamišljen i temeljen na idejama Le Corbusiera o samodostatnom gradu unutar grada. Sadržio je 400 apartmana, garaže, supermarket i restoran na najvišem katu. U svoje doba to je bila najviša betonska struktura na svijetu (bez korištenja čelične konstrukcije) i vrhunski simbol luksuza i neumjerenosti. Havana Riviera Hotel (1957.), projekt Irvinga Feldmana, 21-katna građevina s 440 soba, još je jedna impresivna futuristička zgrada podignuta u zoni Vedada. Kada je bila otvorena, Riviera je bila najveći namjenski izgrađeni casino-hotel na Kubi i bilo gdje na svijetu osim Las Vegasa (prestigao ga je u dimenzijama Havana Hilton iduće godine). Bio je u vlasništvu Caja de Retiro Gastronómico (Mirovinski fond ugostiteljskih radnika) i namjera je bila izjednačiti luksuz i uslugu najboljih hotela u Las Vegasu. Josep Lluís Sert također je projektirao umjetni otok ispred Malecóna čija je izgradnja bila planirana 1960-ih, kao kompleks s golemim modernim tornjevima, hotelima, igračnicama i trgovačkim centrima koji bi podržavao rastući turizam u gradu. Kao i mnogi drugi projekti planirani za izgradnju poslije 1959., nikada nije bio realiziran.
Nema komentara:
Objavi komentar