Dunav
 Ovo je glavno značenje pojma Dunav. Za druga značenja, pogledajte Dunav (razdvojba). |
 | |
| Duljina | 2850 km |
| Nadm. visina izvora | 1078 m |
| Prosječni istjek | Beč: 1900 Budimpešta: 2.350 prije delte: 7130 m3/s |
| Površina porječja | 817.000 km2 |
| Izvor | Schwarzwald (Baden-Württemberg,Njemačka) |
| Ušće | Crno more, vidi Delta Dunava |
| Pritoci | Drava, Sava, Tisa, Velika Morava, Prut ... vidi tekst |
| Države | Njemačka, Austrija,Slovačka, Mađarska,Hrvatska, Srbija, Bugarska,Rumunjska, Moldova,Ukrajina |
| Gradovi | Linz, Beč, Bratislava,Budimpešta, Vukovar, Novi Sad, Beograd... vidi tekst |
| Slijev | crnomorski |
| Ulijeva se u | Crno more |
| Plovna od − do | od delte do Ulma(Njemačka) |
Dunav je, nakon Volge, druga najduža i druga vodom najbogatija rijekau Europi, te najduža rijeka u Europskoj uniji.
Dunav izvire u Schwarzwaldu (šumovit planinski kraj u pokrajini Baden-Württemberg, na jugozapadu Njemačke), spajanjem rječica Brigacha iBrega, u mjestu Donaueschingenu. Dunav dalje teče prema istoku, kroz nekoliko glavnih gradova u središnjoj i istočnoj Europi (Beč, Bratislava,Budimpešta i Beograd), te nakon 2850 km, na obali Crnog mora, tvorideltu u Rumunjskoj i Ukrajini, koja se nalazi na popisu svjetske baštineUNESCO-a.
Dunav je kroz povijest, a i danas, uvijek bio važan međunarodni plovni put. Dunav je dugo vremena bio i sjeveroistočna granica starorimske države. Rijeka danas teče kroz ili čini granicu deset država, a to su redom od izvora prema ušću: Njemačka (7,5 %), Austrija (10,3 %),Slovačka (5,8 %), Mađarska (11,7 %), Hrvatska (4,5 %), Srbija(10,3 %), Bugarska (5,2 %), Rumunjska (28,9 %), Moldova (1,7 %) iUkrajina (3,8 %). U riječni sustav Dunava spadaju i devet drugih država:Italija (0,15 %), Poljska (0,09 %), Švicarska (0,32 %), Češka (2,6 %),Slovenija (2,2 %), Bosna i Hercegovina (4,8 %), Crna Gora, Makedonijai Albanija (0,03 %).
Sadržaj
[sakrij]Etimologija[uredi VE | uredi]
Ime rijeke na hrvatskom, srpskom i bugarskom je Dunav (ćirilično: Дунав). Na rumunjskom se ona zove Dunărea, namađarskom Duna, na slovačkom Dunaj, na ukrajinskom i ruskom Дунай, na njemačkom Donau, na engleskom i francuskomDanube i na turskom Tuna. Sva ova imena dolaze od latinskog izvornika Danubius koji je bio rimski riječni bog.
Moguće je da je ime rijeke iranskog ili keltskog podrijetla, kao što je možda slučaj i s drugim velikim europskim rijekama kao što su Dnjepar, Dnjestr, Donec, Don u Rusiji i Don u Engleskoj. Na perzijskom riječ dānu označava rijeku ili struju.
Na njemačkom završetak au dolazi od germanskog ouwe (rijeka), a izraz „Donau” se koristi od 1763. godine. U starim njemačkim dokumentima, mogu se naći nazivi „Tonach”, a kasnije i „Donaw”.
Od drugih naziva za rijeku, poznata je latinska inačica Danuvius i starogrčka Ἴστρος (Istros).
Hidrografija[uredi VE | uredi]
Dunav je jedina velika europska rijeka koja teče od zapada prema istoku. Nakon puta od 2850 kilometara[1] rijeka se ulijeva u Crno more u području delte Dunava (4 300 km²) u Rumunjskoj i Ukrajini. Za razliku od ostalih rijeka, dužina Dunava mjeri se od ušća do izvora, a polaznom točkom smatra se svjetionik u Sulini na Crnom moru. Utjecajni sliv Dunava ima površinu od 805.000 km²[1].
Pritoke koje se nalaze većinom u Alpama, većinom pritječu s desne strane. Od izvora do ušća, najveće pritoke Dunava su:
- Iller s 70 m³/s
- Lech s 200 m³/s
- Naab s 49 m³/s
- Altmühl s m³/s
- Isar s 174 m³/s
- Inn s 730 m³/s
- Traun s 150 m³/s
- Enns s 195 m³/s
- Morava (Češka) s 118,7 m³/s[2]
- Raba s 63 m³/s
- Váh s 195,8 m³/s[3]
- Hron s 55 m³/s
- Ipel s 22 m³/s
- Šijov, iz Blatnog jezera, m³/s
- Drava s 577 m³/s
- Tisa s 794 m³/s
- Sava s 1.722 m³/s
- Tamiš s 47 m³/s
- Morava (Srbija) s 232 m³/s
- Timok s 31 m³/s
- Jiu s 86 m³/s
- Iskar s 54 m³/s
- Olt s 174 m³/s
- Jantra s 47 m³/s
- Argeş s 71 m³/s
- Ialomiţa s 45 m³/s
- Siret s 240 m³/s
- Prut s 110 m³/s
Geologija[uredi VE | uredi]
Geološki gledano Dunav je mnogo stariji od Rajne čiji je utjecajni sliv parira dunavskom u istočnoj Njemačkoj. Budući da je Rajna jedina alpska rijeka koja teče sjeverno prema Sjevernom moru, može se povući nevidljiva crta koja podjeljuje dijelove istočne Njemačke i koja se ponekad naziva europsko razvođe.
Prije zadnjeg ledenog doba u pleistocenu, Rajna je izvirala u jugozapadnom dijelu Schwarzwalda, a vode s Alpa koje danas ulaze u Rajnu su tekle u izvorni Dunav (Urdonau). Dijelovi ove bivše rijeke koja je bila puno veća od današnjeg Dunava mogu se vidjeti u kanjonima Švapske Jure. Nakon formiranja erozijom gornje rajnske doline, većina alpskih voda je počela teći u Rajnu, zbog čega je današnji gornji Dunav mnogo manji od prijašnjeg.
Budući da Švapsku Juru karakterizira porozni vapnenac i budući da je razina položaja Rajne niža od razine položaja Dunava, podvodne rijeke odnose mnogo vode iz Dunava u Rajnu. Tijekom ljeta, kad je u Dunav malo vode, rijeka zna potpuno nestati u podzemne kanale na dva mjesta u Švapskoj Juri koja se nazivaju Donauversickerung, tj. nestajanje Dunava. Voda se vraća na površinu 12 kilometara južno od Aachtopfa, sjeverno od Bodenskog jezera čime ulazi i u Rajnu. Budući da ogromne količine podvodne vode nagrizaju vapnenac, pretpostavlja se da će gornji tok Dunava jednog dana i potpuno nestati u korist Rajne.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Dunavske zemlje od izvora prema ušću.
Početak Dunava tvore dvije rječice u Schwarzwaldu, Breg i Brigach. Izvor Brega je blizuFurtwangena, na 1 078 metara visine. Budući da ova rječica prelazi duži put, zemljopisno se smatra izvorom Dunava[4]. Dvije rječice spajaju se u Donaueschingenu gdje se, u parku dvorca, nalazi fontana iz 19. stoljeća zvana „Donauquelle” koja simbolizira službeni izvor rijeke[5]. Dunav iz Baden-Württemberga, gdje prolazi kroz Sigmaringen i Ulm, ulazi prekoBavarske (Regensburg i Passau) u sjevernu Austriju (prolazeći kroz Linz i Beč), pa kroz jugSlovačke gdje prolazi kroz Bratislavu, prelazi preko Mađarske (kroz Budimpeštu) od sjevera prema jugu te između Baranje i riječnog otoka Karapandže ulazi u istočnu Hrvatsku. Zatim izbija na granicu Hrvatske i Srbije (Vojvodina), te ugrubo slijedi granicu Hrvatske i Srbije. Prolazi pored Vukovara, a kod Iloka napušta Hrvatsku i ulazi u Srbiju. Prolazeći kroz Beograd, rijeka kasnije tvori granicu između Srbije i Rumunjske, pa kasnije i između Rumunjske iBugarske, nakon čega se ulijeva u Crno more u Rumunjskoj, tvoreći veliku deltu na granici sUkrajinom. Republika Moldavija je 1990. godine, dobila pristup na otprilike 300 metara lijeve obale rijeke kod Giurgiuleştija (između gradova Galaţi i Reni).
Delta Dunava je zaštićena prirodna regija u Rumunjskoj i Ukrajini gdje se nalazi šuma Letea. Deltu je UNESCO označio kao svjetsku baštinu 1991. godine. Rumunjska koja je 1984. godine, otvorila kanal od 64 kilometra od Cernavode do Crnog mora, čime je skratila put od 400 kilometara[6], izrazila je zabrinutost zbog ekoloških posljedica izgradnje kanala Dunav-Crno more s ukrajinske strane.
Udio pojedinih zemalja u dunavskom slivu je sljedeći:[7] Austrija (22,1 %), Rumunjska (17,6 %), Njemačka (14,5 %), Srbija (11,3 %), BiH (8,8 %), Hrvatska (6,4 %), Mađarska (4,3 %), Ukrajina (4,3 %), Bugarska (3,7 %), Slovenija (3,1 %), Slovačka (1,9 %), Češka (1,2 %), Moldavija (0,7 %).
Dunav prolazi kroz deset zemalja. Rijeka služi kao granica na 1 070,9 kilometara, što je 37 % njezine ukupne dužine. Četiri zemlje drže samo jednu obalu rijeke cijelim tokom (Bugarska, Hrvatska (uvjetno rečeno, jer mjestimično, na mnogim dijelovima toka Hrvatskoj pripadaju obje obale rijeke, iako im još uvijek nije u posjedu), Moldavija, Ukrajina).
| Zemlja | ukupna dužina | desna obala | obje obale | lijeva obala | |||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| km | % | dužina toka | km | % | km | % | dužina toka | ||
| Njemačka | 687,00 | 658,6 | 23 | 2888,77–2230,20 | 658,6 | 36 | 687,0 | 24 | 2888,77–2201,77 |
| Austrija | 357,50 | 357,5 | 12 | 2230,20–1872,70 | 321,5 | 18 | 321,5 | 11 | 2201,77–1880,26 |
| Slovačka | 172,06 | 22,5 | 1 | 1872,70–1850,20 | 22,5 | 1 | 172,1 | 6 | 1880,26–1708,20 |
| Mađarska | 417,20 | 417,2 | 14 | 1850,20–1433,00 | 275,2 | 15 | 275,2 | 10 | 1708,20–1433,00 |
| Hrvatska | 137,50 | 137,5 | 5 | 1433,00–1295,50 | 0,0 | 0 | 0,0 | 0 | |
| Srbija | 587,35 | 449,9 | 16 | 1295,50–845,65 | 220,5 | 12 | 358,0 | 12 | 1433,00–1075,00 |
| Rumunjska | 1075,00 | 374,1 | 13 | 374,10–0,00 | 319,6 | 18 | 1020,5 | 35 | 1075,00–134,14 79,63–0,00 |
| Bugarska | 471,55 | 471,6 | 16 | 845,65–374,10 | 0,0 | 0 | 0,0 | 0 | |
| Moldavija | 0,57 | 0,0 | 0 | 0,0 | 0 | 0,6 | 0 | 134,14–133,57 | |
| Ukrajina | 53,94 | 0,0 | 0 | 0,0 | 0 | 53,9 | 2 | 133,57–79,63 | |
(Izvor: Dunavska komisija, Budimpešta, siječanj 2000.–ožujak 2004.)
Detaljan tok od Crne šume do Crnog mora[uredi VE | uredi]
Njemačka[uredi VE | uredi]
Dunav se formira 1,4 kilometra istočno odDonaueschingena u Njemačkoj, spajanjem rječica Brigach i Breg, što se lokalno naziva izrekom „Brigach und Breg bringen die Donau zu Weg”.
Dunav teče oko 687 kilometara kroz Njemačku[8], od izvora blizu granice s Austrijom, te je treća po veličini rijeka u zemlji. Najveći gradovi koji se nalaze na rijeci su Tuttlingen, Sigmaringen, Ulm, Neu-Ulm,Ingolstadt, Regensburg, Straubing i Passau.
Desne pritoke rijeke su Iller u Neu-Ulmu, Lech kod Marxheima (istočno odDonauwörtha) i Isar kod Deggendorfa, kao i Inn u Passauu ; lijeve pritoke su Wörnitzu Donauwörthu, Altmühl poslije Kelheima, Naab i Regen kod Regensburga. Mnogo manjih rječica u također pritoke Dunava, kao što su Riß, Rot, Große Lauter, Blau, Günz, Brenz, Mindel, Zusam, Schmutter, Paar, Abens, Große Laber, Vils, te Ilz, Erlau i Ranna.
U Passauu s lijeve strane pritječe Ilz, nakon čega s desne strane pritječe Inn[4]. Voda Inna koji dolazi s Alpa je zelena, dok je voda Dunava plava, a boja Ilza koja dolazi iz močvarnog područja je crna[9].
Među najzanimljivijim građevinama uzduž njemačkog Dunava su opatija Beuron, dvorac Sigmaringen, gotička katedrala u Ulmu koja ja najviša crkva na svijetu (161,6 m), opatija Weltenburg i Befreiungshalle koji se nalaze blizu Kelheima, kameni most (iz 1135.) i katedrala sv. Petra u Regensburgu, te Walhalla koji se nalazi desetak kilometara od Donaustaufa. Između opatije Weltenburg i Kelheima nalazi se pejzažno i geološki zanimljiva dolina Donaudurchbruch.
Austrija[uredi VE | uredi]
.jpg)
Dunav se često snažno povezuje sAustrijom, najviše radi činjenice što seAustro-Ugarska (popularno zvana „Dunavska monarhija”) protezala na oko 1 300 kilometara uzduž rijeke. Svjetski je popularan i bečki valcer Na lijepom plavom Dunavu.
Danas kroz teritorij Austrije teče samo oko 350 kilometara rijeke[10], što je čini šestom državom po dužini Dunava.
Skoro sve rijeke u zemlji završavaju u Dunavu, a time i u Crnom moru. Jedino je savezna pokrajina Vorarlberg dio riječnog područja Rajne (Sjeverno more), kao i jedan manji sjeverozapadni dio Donje Austrije koji je dio područja rijeke Lužnice(Vltava-Laba-Sjeverno more). Nekoliko kilometara iza Passaua nalazi se njemačko-austrijska granica nakon čega slijediSchlögener Schlinge, područje u kojem rijeka mijenja smjer za 180°. Negdje 70 kilometara poslije granice, Dunav prolazi krozLinz koji je treći po veličini grad u Austriji. Rijeka poslije prolazi kroz Mauthausen i Enns (na ušću rijeka Enns i Grein, gdje je najveća dubina austrijskog Dunava, a nakon 90 kilometara slijedi Melk s poznatom opatijom.
Poslije, rijeka prolazi na oko 36 kilometara kroz poznatu pitoresknu dolinu Wachau(na UNESCO-vom popisu svjetske baštine) koja se proteže od Dürnsteina doKremsa[11]. Blizu slovačke granice Dunav prolazi još i kroz austrijski glavni grad,Beč. Stoljećima je ovo bio najvažniji i najveći dunavski grad, ali danas dijeli svoj status s Budimpeštom i Beogradom. Rijeka je omogućila ovom gradu da postane veliko gospodarsko središte, a veliki značaj ima i danas. Kako bi se spriječile poplave, rijeka je umjetno regulirana[11]. Grad je dobio ime po rijeci Wien(Wienfluss) koja se ovdje ulijeva u Dunav.
Važne austrijske pritoke su Inn (desna strana ; na njemačkoj granici), Aist (lijeva strana), Traun (desna strana), Enns (desna strana), Jivice (Ybbs) (desna strana),Traisen (desna strana), Kamp (lijeva strana), Wien (desna strana), Schwechat (desna strana) i Leitha (desna strana) koja je značajna po tome što je do 1921. služila kao granica s Ugarskom.
Na području Austrije nalazi se 11 hidroelektrana na Dunavu.
Beč je sjedište Međunarodne komisije za zaštitu Dunava (Internationale Kommission zum Schutz der Donau, IKSD), koja je osnovana 1998. godine[12].
Slovačka[uredi VE | uredi]
Ulaskom u Slovačku rijeka čini prirodni granicu s Austrijom na udaljenosti od samo 45 kilometara od Beča, te prolazi kroz slovački glavni grad Bratislavu gdje se spaja s rijekom Moravom. Nakon toga Dunav čini i granicu Slovačke s Mađarskom[13].
Od slovačkih gradova na Dunavu ovdje se nalazi i Komoran koji je važan grad mađarske manjine u zemlji i mjesto gdje se Váh, koji je najveća slovačka rijeka, ulijeva u Dunav. Prije mađarske granice se u Dunav još ulijevaju rijeka Hron uŠtúrovu i rijeka Ipel u selu Chľaba[13].
Mađarska[uredi VE | uredi]
Slijedeći tok Dunava koji dijelom oblikuje granicu između Mađarske i Slovačke, prvi važniji grad na rijeci je Győr, koji se nalazi na ušću Dunava i Rabe. Nedaleko od ušća s Ipelom, blizu mađarskog grada Szoba, Dunav u potpunosti prelazi granicu i ulazi u Mađarsku. Rijeka dalje svojim tijekom prolazi kraj planinskog lanca Börzsöny. Nedaleko od Višegrada, rijeka mijenja smjer za 90° prema jugu (okuka Dunava-Dunakanyar). Od te točke rijeka teče tim smjerom gotovo 500 kilometara, umjesto od zapada prema istoku kao što je do tad tekla.
Nakon toka od oko 40 kilometara, rijeka dolazi do Budimpešte koja je najveći grad na Dunavu (1,8 milijuna stanovnika) i glavni grad Mađarske. Od ove točke rijeka izlazi iz područja mađarskih brda i ulazi u Alföld (veliku mađarsku nizinu), kojoj je Dunav zapadna granica. Nakon prolaska kroz više manjih gradova, kao što suDunaújváros, Baja, Pakša i Kalača (Kaloča), Dunav izlazi iz mađarskog teritorija nedaleko od Mohača.
Hrvatska[uredi VE | uredi]
Hrvatska ima 137 kilometara udjela u Dunavu. Rijeka u Hrvatsku ulazi u Batini koja se nalazi na granici Hrvatske s Mađarskom i Srbijom i završava blizu Iloka. Rijeka jednim dijelom služi kao prirodna granica između Hrvatske i Srbije. Najveći i najvažniji hrvatski grad na obali Dunava je Vukovar. Grad je teško stradao za Domovinskog rata i njegov gospodarski značaj kao hrvatske luke na Dunavu je opao. Nakon obnove, luka je ponovno dobila veliki značaj, pogotovo u teretnom prometu.
Blizu Dunava je i Osijek, koji se nalazi oko 20 kilometara od ušća Dunava i Drave, koja je druga po veličini pritoka Dunava.
Srbija[uredi VE | uredi]
Na početku, Srbija dijeli Dunav s Hrvatskom, da bi kod Bačke Palanke rijeka u potpunosti skrenula u Srbiju (Vojvodinu). Dunav kroz Srbiju teče jugoistočno od hrvatske do rumunjske granice.
Prvi važniji grad kroz kojeg rijeka prolazi u Vojvodini je Apatin, čija općina graniči s Hrvatskom, a i koji se nalazi na udaljenosti od samo 25 km od mađarske granice. Sljedeći veći grad kroz koji protječe rijeka je Bačka Palanka. Nizvodno od ovog grada, rijeka prolazi kroz Novi Sad čiji su mostovi teško oštećeni za vrijeme NATO-vog bombardiranja 1999. godine. Kroz više od šest godina se promet kroz dva dijela grada odvijao pomoću pomoćnog mosta, što je onemogućavalo i plovidbu rijekom, a most je bio otvoren tri dana tjednom[14]. Nakon što je 11. listopada 2005., ponovno pušten u promet obnovljeni „Most slobode”, plovidba Dunavom bez zapreka je ponovno postala moguća.
Nakon putovanja od 70 kilometara, Dunav dolazi do Beograda, koji je treći po veličini grad na rijeci s 1,6 milijuna stanovnika. Ovaj grad koji je naseljen već 7 000 godina je jedno od najstarijih stalno naseljenih mjesta na obalama Dunava. Grad je sagrađen na ušću Save u Dunav, kojim dominira tvrđava Kalemegdan.
Svojim daljnim tijekom kroz Srbiju, rijeka prolazi kroz industrijske gradove Pančevo(gdje se u Dunav ulijeva Tamiš) i Smederevo (gdje se u Dunav ulijeva Morava). Rijeka dalje prolazi kraj tvrđave Golubac na ulasku u Đerdapsku klisuru. Dunav dalje čini granicu Srbije s Rumunjskom, a tu se nalaze i dvije hidroelektrane na rijeciĐerdap I i Đerdap II. Na srpskoj strani rijeke nalazi se Nacionalni park Đerdap unutar koje se nalazi ostaci Trajanovog mosta i Trajanova tabla.
Bugarska[uredi VE | uredi]
Dunav cijelim svojim tokom kroz Bugarsku označava granicu te zemlje s Rumunjskom. Uzduž cijele te granice od 500 kilometara, postoji samo jedan most (Most prijateljstva) koji od 1954. godine spaja Ruse, koji je najveći bugarski grad na Dunavu, i rumunjski grad Giurgiu.
Iako se Dunav velikom dužinom proteže uz rub Bugarske, rijeka ima manji značaj nego u ostalim podunavskim zemljama. Budući da je ovo jedini plovan riječni put u zemlji i da se nalazi na sjeveru zemlje koji nije jako naseljen, Dunav je regionalno značajan za omanju trgovačku flotu.
Od dvanaest bugarskih luka na Dunavu, najznačajnije su Svištov, Ruse, Vidin,Nikopol, Lom i Silistra. U Svištovu rijeka doseže svoju najjužniju točku. Nakon toga Dunav se penje sjeverno i napušta teritorij Bugarske nakon grada Silistre.
Rumunjska[uredi VE | uredi]
Od svih zemalja kroz koje Dunav teče, Rumunjska ima daleko najveći udio u rijeci. 1 075 kilometara koji prolaze kroz Rumunjsku čine oko trećine ukupne dužine rijeke[15]. Većim dijelom rijeka tvori granicu zemlje sa Srbijom i Bugarskom, da bi između Bărăgana i Dobrudže rijeka skrenula sjeverno, gdje prije ulijevanja u Crno more tvori granicu s Ukrajinom.
Prije dolaska do Đerdapske klisure (Željezna vrata) što je bio za plovidbu najopasniji dio Dunava, sve do umjetne regulacije u 1970-ima, rijeka prolazi jugozapadno odbanatskih gorja, gdje se rijeka Olt ulijeva u Dunav blizu Islaza. Nakon Oršove, rijeka prolazi kroz Drobeta Turnu Severin. Ovdje rijeka skreće prema jugu i prolazi kroz Gruia, Pristol, Cetate i Calafat. Odavde rijeka nastavlja svoj put prema istoku i tvori 400 kilometara dugačku granicu s Bugarskom. Rijeka prolazi kroz gradove Corabia,Turnu Măgurele, Zimnicea, Giurgiu (koji se nalazi preko puta bugarskog gradaRuse), Olteniţa, gdje se rijeka Argeş ulijeva u Dunav, te Călăraşi. Dalje rijeka tvori zapadnu granicu Dobrudže i prolazi kroz gradove Cernavodă, Topalu, Hârşova,Giurgeni i Gropeni, prije dolaske u veće gradove Brăila i Galaţi.
47 kilometara prije prolaska kroz ovaj zadnji grad, Dunav se dijeli u tri rukavca koji formiraju granice delte Dunava gdje rijeka prolazi kroz luke Tulcea i Sulina prije dolaska do Crnog mora koje se nalazi nešto istočnije[16]. Stotinjak kilometara poslije Galaţija, tok Dunava tvori granicu Rumunjske s Moldavijom (na 570 metara) i Ukrajinom (ostatak granice uz sjeverni dunavski rukavac Kilija).
Moldavija[uredi VE | uredi]
Kroz Moldaviju teče najmanji dio Dunava. Poslije ulijevanja rijeke Prut nizvodno od Galaţija, lijeva obala Dunava zalazi u moldavijski teritorij, te rijeka tvori 570 metara dugi dio granice između Rumunjske i Moldavije, blizu grada Giurgiuleşti. Moldavija je izvorno imala samo 340 metara udjela u rijeci, ali je 1999. godine Ukrajina ustupila, zbog razmjene, dodatnih 230 metara. Ispada da Ukrajini odluka o zamjeni teritorija s Moldovom i nije bila najmudrija jer je promet ukrajinske luke Odesa znatno opao nakon što je Moldova ubrzo na ustupljenom (zamijenjenom) teritoriju izgradila terminal kod grada Giurgiulesti.
Iako ima pristup rumunjskoj luci Galaţi, te ukrajinskim lukama Reni, Izmail i Kilija, Moldavija planira iskoristiti svoj pristup Dunavu za izgradnju vlastite luke.
Ukrajina[uredi VE | uredi]
Nakon moldavijske granice, lijeva obala Dunava postaje ukrajinski teritorij, a sama rijeka tvori granicu između Rumunjske i Ukrajine na oko 47 kilometara[17]. Dunav se dijeli na tri rukavca, od kojih dva, Sulina i Sfântu-Gheorghe teku kroz Rumunjsku, dok najsjeverniji rukavac Kilija (Chilia), služi kao granica na 56 kilometara i prolazi kroz ukrajinske luke Izmail, Kilija i Vilkovo gdje počinje kanal Dunav-Crno more. Nakon Vilkova, Kilijski rukavac u potpunosti ulazi u Ukrajinu, gdje se nekoliko kilometara dalje ulijeva u Crno more.
Povijest[uredi VE | uredi]
Na riječnom području Dunava razvile su se neke od najstarijih civilizacija u Europi. Uneolitiku u sredini dunavskog područja postojala je kultura linearne keramike. Ubrončano doba na prostoru današnje Hrvatske postojala je razvijena Vučedolska kultura poznata po keramičkim radovima[18]. Brojna nalazišta Vinčanske kulture koja datira iz 6. tisućljeća pr. Kr. do 3. tisućljeća pr. Kr., nalaze se uzduž Dunava[19].
U 7. stoljeću pr. Kr. su Grci krenuli uzvodno uz rijeku od Crnog mora kroz grad Tomis, današnju Constanţu. Njihovo putovanje je završilo blizu današnje granice Srbije i Rumunjske, gdje je zbog opasnog toka rijeke nastavak putovanja postao nemoguć. Od 37. godine je Dunav praktički cijelim svojim tokom tvorio granicu Rimskog imperija sa sjevernim narodima[20]. Rimska ratna mornarica (Classis) se ovdje uspješno borila protiv Germana, koji nisu imali načina suprotstaviti joj se.Marko Aurelije je zahvaljujući svojoj borbenoj floti pobijedio Markomane u više bitaka. Rimljani su uspješno dominirali rijekom sve do vladavine Valentinijana Prvog (364.-375.), jedina iznimka bilo je razdoblje od 256. do 259. godine. Širenje preko Dunava u Daciju je Rimljanima uspjelo tek nakon izgradnje mosta 101. godine, kod garnizonskog mjesta Drobete-Turnu Severina blizu Željeznih vrata, te nakon borbi 102. i 106. godine[21]. Kao rezultat ove Trajanove pobjede, stvorena je provincija Dacija koja je opet izgubljena 271. godine.
Za vrijeme seobe naroda, od 3. do 5. stoljeća, mnogi su istočni narodi (Vandali, Vizigoti, Huni, Avari i Slaveni) koristili dolinu Dunava za ulazak u Europu.
U 9. stoljeću su uz Dunav na prostor današnje Mađarske iz Azije došli Mađari. Oni su zajedno sa slavenskim stanovništvom koje je ondje već živjelo, osnovali Ugarsku pod kraljem Stjepanom.
U vrijeme prvog križarskog rata, vojska Gotfrida Bujonskog (Godefroy de Bouillon) je od 1096. do 1099., putovala uz Dunav od Regensburga do Beograda (Route Charlemagne). Oko 340 godina poslije, turska je vojska iskoristila isti put, samo u suprotnom smjeru. Dunav je bio važan način prijevoza vojske, opreme i zaliha za vrijeme njihovog osvajanja jugoistočne Europe. Rijeka je Turcima omogućila brzo napredovanje, te su se 1440. godine odvile prve bitke za Beograd koji se nalazi 2 000 kilometara od ušća rijeke. Osvajanje grada uspjelo je tek 1521., a nekoliko godina kasnije, 1526. godine, je turska vojska uspjela pobijediti i Ugarsku (s Hrvatskom u sastavu) u Mohačkoj bitci. Budući da je kralj Ludovik II. ubijen tijekom bitke, zapadni dio Ugarske koji ne biva osvojen dolazi pod vlast Habsburgovaca. Taj događaj obilježava rođenje „Dunavske monarhije”.
Godine 1529., Turci dolaze do Beča, ali ga ne uspijevaju osvojiti. Osmansko širenje uz Dunav biva zaustavljeno, a nakon bitke kod Haršanja u Baranji 1687. godine, Turci počinju polako gubiti moć i teritorije. U ovom razdoblju najveću političku moć u regiji stječe Austro-Ugarska, dok Osmansko Carstvo ostaje jedan od najvažnijih političkih faktora u jugoistočnoj Europi, sve do skoro potpunog gubitka teritorija naBalkanu za vrijeme rusko-turskih ratova (1768.–1774.) i balkanskih ratova1912.-1913. godine. Dunav za to vrijeme nije igrao samo važnu vojnu i trgovačku ulogu, već je bio i politička, kulturna i vjerska poveznica između istoka i zapada.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine je stvoren novi dogovor o riječnom prometu koji je trebao zamijeniti Pariške ugovore iz 1921. godine. Sve zemlje na rijeci su sudjelovale na konferenciji u Beogradu 1948. godine, osim Njemačke i Austrije. Nakon potpisivanja sporazuma, dodatno je u Dunavsku komisiju primljena i Austrija. Savezna Republika Njemačkaprimljena je u komisiju tek 1998. godine, pedeset godina nakon Beogradske konferencije. Njen raniji ulazak u komisiju bio je onemogućen zbog protivljenja SSSR-a.
Nema komentara:
Objavi komentar